Na Facebook stranici Medicinske sestre – medicinski tehničari objavljena je fotografija koja prikazuje kako izgleda pogled iz perpektive medicinske sestre pod zaštitnom opremom u pandemiji koronavirusa.
Prema pisanju portala 24 sata, javio se autor fotografije uz pojašnjenje: "Pogreške u sestrinstvu događaju se identično kao i u svakom drugom poslu, jer i taj posao kao i većinu drugih ne rade programirani roboti, već ljudi od krvi i mesa. Nakon navodne pogreške medicinske sestre u Čakovcu, nažalost odmah s onim ishodom, za kojeg svi svakodnevno molimo svemir da nam se ne dogodi, imali smo priliku svjedočiti zastrašujućoj osudi javnosti, kao da je netko bešćutno, namjerno i bez kajanja učinio nešto loše. Ne znam detalje i iz tog razloga nezahvalno je da ulazim u sam slučaj, ali način percipiranja javnosti možda se može oblikovati. Iz tog razloga sam izašao sa statusom u kojem sam zahvaljujući snažnoj moći fotografskog izričaja, samo pokušao rekonstruirati mogućnost potencijalnog nesretnog spleta događaja, koji je završio tako kako je završio.
Pokušao sam shvatiti, prije nego osudim. Jer, osim tekućih problema s kojima smo naučili živjeti i raditi, novi izazov u zdravstvu donio nam je novi teret – kako funkcionirati pod „oklopnim štitom“, a opet biti blizu pacijenta. U odjelu je strašno vruće, a i disanjem kroz masku magle se zaštitne naočale i/ili vizir, i vrlo je otežano djelovati u takvim okolnostima u kojima dobro ne vidite. Fotografiju sam učinio desetak dana prije nesretnog događaja, pokušavajući s umjetničke strane dočarati „pogled medicinske sestre 2020.-e“, i tada već promišljajući mogu li nove okolnosti nedajbože dovesti do neke veće tragedije, osim možda promašenog venskog puta. Bio ili ne bio i to dio nesretnog spleta okolnosti, strašno mi je žao obitelji i osjećam iskrenu sućut, isto tako i medicinske sestre, neovisno što će zakon naposljetku reći, ona će živjeti s tim. A greška je sve, samo ne namjerna.
Možda je rješenje za izbjeći tako agresivnu uniformiranu zaštitu, na radilišta s COVID pozitivnim pacijentima i onima u samoizolaciji, preraspodijeliti one sestre i tehničare koji su preboljeli CD19, i dokazano imaju antitijela, pa da je dovoljno da rade sa vizirima i maskama. Osim što je zaštita neudobna, zamišljam kako se i pacijenti osjećaju kada oko njih rade totalno nepoznate osobe kojima ne vide lice, a već su osjetljivi narušenim zdravstvenim stanjem.
Za taj princip preraspodjele kadra nisam čuo da je osmišljen već negdje u svijetu, ali logika ga nameta. Sestrinski vrisak za poboljšanje uvjeta rada imali smo prilike ćuti na Markovom trgu točno na današnji dan 03.10., prošle godine, kada se okupilo nekoliko sestara iz cijele Hrvatske. Nažalost od vriska ostala je samo jeka, ali još je tu. Jedan od vodećih prijedloga za poboljšanje uvjeta rada je uvođenje njegovatelja kao ispomoć sestrama. Medicinske sestre gube previše vremena na obavljanje nekih poslova koje mogu obavljati njegovatelji, navesti ću samo jedan banalan primjer. Kaka imamo pacijenta kojemu je potrebna pomoć za odlazak na toalet, moramo ga prvo premjestiti s kreveta na pokretna kolica, odvesti ga, pomoći premjestiti s kolica na wc školjku, sačekati ispred, osluškivati zvukove i mariti da mu se nešto ne dogodi. Poslije mu pomoći u toaleti ako je potrebno i opet ga premjestiti s školjke na kolica, pa s kolica na krevet.
Cijeli taj postupak traje i petnaestak minuta, i dok se vratite u ambulantu, često vas već čeka nekoliko drugih nagomilanih poslova, i cijeli taj osjećaj da ste u zaostatku je frustrirajući. Sve to može obaviti njegovatelj. Taj kadar se može iškolovati brzo. Program traje 170 sati teorijske nastave, 50 sati vježbi i 280 sati praktične nastave. Dok usporedbe radi, škola za medicinske sestre produljena je na 5 godina, kao jedina takva u Hrvatskoj. Nažalost i s tim činom smo dobili kontraprodukt u procesu rada. Peta godina se sada gleda kao godina prakse. Do nedavno kada je bila 4 godine, medicinske sestre bi išle na pripravnički staž, koji im se onda u tom slučaju morao plaćati 70 %, ali vi ste tada na radnom mjestu imali jednu osobu više, koju uvodite u posao i od nje nešto očekujete da i obavi. U slučaju kada sam ja stažirao, iako je tada srednja škola bila četiri godine, nisam bio plaćen. Ne znam koliko je to bilo zakonito, ali pronađen je način da se opet udari na standard sestara, i uvede jedna godina više školovanja, da se izbjegne plaćanje pripravničkog staža. Učenici sada dolaze u grupama na toj petoj godini, drže se po strani, i od njih jer imaju status učenika a ne pripravnika, ne možete očekivati neku konkretniju pomoć.
Sestrinstvo se nalazi u najizazovnijoj kušnji modernog doba, zato je potrebno senzibilizirati javnost za dodatnu podršku i empatiju, kakva je svakako vidljiva i u obrnutom smjeru prema pacijentu. A druge strane na državi je da napravi statistiku koja se to zanimanja najviše odlijevaju na strana tržišta, i po rezultatima iste krene u osiguravanje boljih radnih uvjeta zaposlenicima."
https://www.facebook.com/medicinske.sestre/posts/3911313015563338
