Novi Zeland izglasao je legalizaciju eutanazije, što je potez koji je tek 7. država na svijetu učinila. Zakon je ratificiran nakon što je o toj temi održan referendum na kojem je 65,9% glasača glasalo za potporu. Zakon će omogućiti smrtno bolesnim osobama da okončaju vlastiti život ili drugima koji će im pomoći da završe svoj život bez straha od kaznenog progona. Zakon će biti na snazi od studenog 2021.

Postoje, međutim, određena ograničenja u vezi s tim tko može okončati vlastiti život. To uključuje stavljanje eutanazije na raspolaganje samo onima koji imaju manje od 6 mjeseci života, onima koji su u stanju donijeti informiranu odluku o svojoj odluci i onima koji imaju značajan pad sposobnosti da funkcioniraju. To znači da određeni ljudi koji možda žele okončati svoj život to neće moći učiniti, što uključuje ljude koji su izuzetno stari, oni koji pate od teške mentalne bolesti ili ovisnosti i oni koji pate samo od invaliditeta.

Matt Vickers, zalagao se ovaj pothvat na referendumu nakon što je njegova supruga Lecretia Seales umrla od tumora na mozgu prije 5 godina, pohvalio je pobjedu i rekao o situaciji svoje supruge: "Nije željela umrijeti. Nitko to ne čini. To je popularna zabluda. Problem je bio što joj je izbor za život bio oduzet. Htjela je izbor pa da ako stvari krenu na loše, patnji može doći kraj." Gospodin Vickers dugo je i naporno vodio kampanju na osnovi toga da bi oni koji se suočavaju s neizlječivom bolešću mogli sebi, po vlastitom izboru okončati život.

Eutanazija je trenutno legalna u Belgiji, Kanadi, Kolumbiji, Luksemburgu, Švicarskoj i Nizozemskoj. Određene države u Sjedinjenim Američkim Državama i Australiji također dopuštaju takvu praksu. Iako mnogi podržavaju prijedlog zakona, neki strahuju da bi se novi zakon mogao koristiti za prisiljavanje ljudi da okončaju svoj život jer smatraju da su teret svojim obiteljima ili da bi smrt bila za opće dobro. Drugi se boje da će one koji nemaju pravilno razumijevanje situacije nagovoriti da si oduzmu život, te da se umjesto toga usredotoče na palijativnu skrb i druge tretmane.

Izvor: Thinking Humanity