Verbalna komunikacija jedan je od mnogih razloga zašto su ljudi postali tako uspješni kao vrsta. Od međusobnog upozoravanja na opasnost do prenošenja složenih informacija, naša sposobnost govora bila je ključna. Ali nisu samo ljudi i životinje razvili sofisticiranu komunikaciju. Mnogi ljudi misle da su biljke pasivne, ali one imaju svoj način međusobne interakcije.
Ideja postoji već neko vrijeme, čak je inspirirala holivudske filmove poput Avatara. No nedavna znanost pokazuje da bi komunikacijski sustavi biljaka mogli biti složeniji nego što smo zamišljali. Ove komunikacijske mreže su osjetljive i u ravnoteži. Zamislite koliko bi naš svijet bio poremećen da se globalni mrežni sustavi odjednom pokvare. Nedavni prekidi IT-a CrowdStrikea samo su jedan primjer koliko su ovi sustavi osjetljivi i koliko je važna komunikacija.
Da bismo shvatili kako organizmi koji ne mogu govoriti jedni drugima prenose informacije, važno je razumjeti da ljudi također imaju neverbalni komunikacijski sustav. To uključuje naše osjetilo vida, njuha, sluha, okusa i dodira. Na primjer, tvrtke za prirodni plin prirodnom plinu dodaju kemikaliju koja se zove merkaptan, dajući mu onaj karakterističan miris "pokvarenog jaja" koji nas upozorava na curenje. Razmislite i o tome kako smo razvili znakovni jezik, dok su mnogi ljudi vješti čitači s usana. Osim ovih osjetila, imamo i ekvilibriocepciju (sposobnost održavanja ravnoteže i držanja tijela), propriocepciju (osjet relativnog položaja i snage dijelova našeg tijela), termocepciju (osjet promjena temperature) i nocicepciju (sposobnost osjetiti bol). Sve ove sposobnosti omogućile su ljudima da postanu visoko sofisticirani u komunikaciji i angažmanu s prirodnim svijetom.
Druge vrste, posebice biljke, koriste svoja osjetila za širenje informacija na svoj način.
Što smjeraju susjedi?
Većini nas je poznat miris svježe pokošene trave. Hlapljive tvari ili kemijske tvari koje ispuštaju biljke trave, a koje povezujemo s tim mirisom, jedan su od načina na koji one drugim obližnjim biljkama prenose da je grabežljivac – ili u ovom slučaju kosilica – prisutan, potičući prilagodbu u obrani biljke. Umjesto slušnih znakova, biljke koriste komunikaciju izazvanu kemikalijama. Međutim, komunikacija biljaka ne završava s hlapljivim tvarima.
Nedavno su znanstvenici otkrili koliko su biljke dobro povezane i koliko učinkovito mogu slati poruke svojim vršnjacima putem svojih korijena, električnih signala, mreže podzemnih gljiva i mikroba u tlu. Otkrivena je radoznala biljka iz susjedstva. Na primjer, elektrofiziologija je relativno nova znanstvena disciplina koja proučava kako se električni signali unutar i između biljaka prenose i tumače. S velikim napretkom u tehnologiji i umjetnoj inteligenciji (AI), vidjeli smo značajan ubrzani rast u ovom području istraživanja u posljednjih nekoliko godina.
Znanstvenici bi mogli biti na rubu izvanrednih otkrića, s nedavnim napretkom koji integrira komunikaciju električnih signala unutar i između biljaka u moderne staklenike za praćenje i kontrolu zalijevanja usjeva ili otkrivanje nedostataka u hrani. Znanstvenici to postižu umetanjem malih električnih sondi, sličnih akupunkturnim iglama, kako bi ispitali kako su promjene u električnim signalima povezane s učinkom biljaka kao što je transport vode hranjivih tvari i pretvaranje svjetlosti u važne šećere. Istraživači su čak utjecali na ponašanje biljaka slanjem električnih signala s mobilnih telefona, tjerajući ih da izvode osnovne reakcije poput otvaranja ili zatvaranja lišća u Venerine muholovke.
Uskoro bismo mogli u potpunosti prevesti jezik naših usjeva.
Velik dio komunikacije između biljaka odvija se ispod zemlje, što je omogućeno velikim mrežama gljiva poznatim kao "wood wide web". Ova mreža gljiva povezuje drveće i biljke pod zemljom, omogućujući im da dijele resurse poput vode, hranjivih tvari i informacija. Putem ovog sustava, starija stabla mogu pomoći mlađima da rastu, a stabla se mogu međusobno upozoravati na opasnosti poput štetnika. To je kao podzemni internet za drveće i biljke, pomaže im da se međusobno podržavaju i komuniciraju.
Mreža je opsežna, s više od 80% postrojenja za koje se vjeruje da su povezana, što ih čini jednim od najstarijih komunikacijskih sustava na svijetu. Baš kao što nam internet omogućuje povezivanje, razmjenu ideja, znanja i informacija koje mogu utjecati na donošenje odluka, "wood wide web" omogućuje biljkama da koriste simbiotske gljive kako bi se pripremile za promjene u okolišu. Međutim, uznemiravanje tla kemikalijama, krčenjem šuma ili klimatskim promjenama može poremetiti komunikacijske čvorove utječući na cikluse vode i hranjivih tvari u tim mrežama, čineći biljke manje informiranima i povezanima. Još uvijek nije provedeno mnogo istraživanja o učincima prekida tih mreža. Ali znamo da se ponašanje biljaka koje reagiraju, kao što su obrambeni odgovori i regulacija gena, može promijeniti njihovom gljivičnom mrežom ako su povezane s jednom.
Stoga bi ih ovaj prekid komunikacije mogao učiniti ranjivijima, otežavajući zaštitu i obnovu ekosustava diljem svijeta. Još uvijek znanstvenici moraju naučiti o ovim vrlo složenim mrežama. Znamo da je važno pomoći djeci da nauče čitati kako bi se mogla snalaziti u svijetu oko sebe. Jednako je važno kao i osigurati da ne prekinemo komunikaciju postrojenja. Naposljetku, o biljkama ovisimo naše blagostanje i opstanak.
Izvor: Science Alert
