Bivša državna tajnica, senatorica i prva dama, Hillary Clinton je osvojila nominaciju Demokratske stranke i samim tim i šansu da naslijedi Baracka Obamu, prvog tamnoputog predsjednika SAD-a, kao prva predsjednica u povijesti. To bi mogla postati ukoliko ostvari obećanje koalicije progresivnih snaga, žena i manjina, dakle istih skupina koje su i Obamu dovele u Ovalni ured.
Njena pobjeda, po mnogima odlučena već nizom pobjeda u ožujku, sada je definitivno potvrđena osvajanjem New Jerseya, te potom Kalifornije. To s druge strane nikako ne znači da se njen suparnik, senator Bernie Sanders, pomirio s porazom. Iz njegovog stožera najavljuju čekanje konvencije Demokrata u srpnju, kada će biti poznato kome idu glasovi tzv. superdelegata, njih čak 719, koji po vlastitom nahođenju mogu dati glas nekom od kandidata. Upravo na njih računa i Sanders, koji se cijelo proteklo vrijeme pokazao žestokim kritičarem "establishmenta" kao i postojećeg ekonomskog sustava, čime je privukao velik broj mladih oko sebe.
Jedan od argumenata koje Sanders voli povući jest i taj kako će on lakše pobijediti republikanskog kandidata Trumpa, koji je pak u takvoj poziciji da ga pola te stranke ne voli, a ne može se reći ni da on ima puno lijepih riječi za njih. Zapravo, on lijepe riječi uglavnom ima samo za sebe.
Ankete trenutno daju 11% prednosti Clinton ispred Trumpa
Treba reći da u prilog Clinton ide i činjenica kako je po glasovima i glasača i delegata pretekla Sandersa puno više nego je Obama pretekao nju na stranačkim izborima 2008.: govorimo o nekoliko milijuna glasova i 900 delegata. To ujedno znači da bi joj ujedinjavanje stranke trebalo biti lakše nego se čini i tako bi osnažena lakše pobijedila i razmahalog Trumpa te tako dovela SAD u društvo zemalja poput Njemačke, Brazila, Australije, pa i Hrvatske, koje su sve već dovele žene na visoke političke položaje.
Činjenica da je napokon jedna žena osvojila stranačku nominaciju odnosno da se to toliko naglašava, može nekome zvučati čudno, jer kako bi kanadski premijer Trudeau rekao, pa sad je 2016., no s druge strane, američko je društvo u takvom stanju, da su mnoge žene mislile kako to neće dočekati za života. Kada je 1984. demokratski kandidat Walter Mondale postavio Geraldine Ferraro za svoju potpredsjedničku kandidatkinju, čak su i neke feministkinje bile iznenađene. Sada kada je stranka dala glavnu kartu ženi, šok je jednako velik - što je toliko uopće trebalo.
Što žena može u Bijeloj kući? Neki će reći, ne mnogo, uz republikansku većinu u Kongresu spremnu na blokiranje bilo kakvih promjena, pogotovo kad su u pitanju prava žena i manjina. No, nije ni Clinton od jučer, pokazala se vještom u zakonodavnim vodama, kao i postizanju kompromisa s drugom stranom. Možda se takvom pokaže i u Bijeloj kući.
