Nova studija sa Sveučilišta Auburn u Alabami donosi intrigantne uvide u to kako osobnost pasa kućnih ljubimaca utječe na njihove reakcije na televizijski sadržaj. Iako se možda čini neobičnim, rezultati ovog istraživanja mogli bi imati stvarne praktične primjene u obuci, njezi i obogaćivanju svakodnevice naših četveronožnih prijatelja. Psi i televizija: tko gleda, a tko reagira? Istraživački tim prikupio je podatke od 453 vlasnika pasa čiji su ljubimci pokazali interes za televiziju. Kroz upitnike su zabilježeni različiti obrasci ponašanja, a analiza je otkrila da su psi s izraženijom uzbudljivošću češće pratili objekte koji se kreću na ekranu. S druge strane, psi koji su pokazivali više straha ili tjeskobe skloniji su reagirati na nenajavljene zvučne ili vizualne podražaje koji nisu povezani sa životinjama, poput zvona na vratima ili automobila. Zanimljivo je da, prema autorima studije, psi mogu interpretirati 2D prikaze s ekrana slično kao objekte u stvarnom, trodimenzionalnom svijetu. To upućuje na kompleksnost njihove percepcije i otvara nova pitanja o tome kako točno naši ljubimci doživljavaju medijski sadržaj. Što je važno, a što nije? Suprotno očekivanjima, faktori poput pasmine, dobi, spola i duljine prethodne izloženosti televiziji nisu imali značajan utjecaj na to kako će pas reagirati na ekran. Također je otkriveno da nije presudno je li riječ o vizualnom ili zvučnom podražaju – ono što je najviše utjecalo na ponašanje pasa bila je priroda samog sadržaja. Psi su u prosjeku gledali televiziju nešto više od 14 minuta po sesiji, a većina ih je najviše reagirala na pojavu drugih životinja na ekranu. Automobili, kućanski uređaji i slični predmeti izazivali su znatno manju pažnju. Primjena u svakodnevnom životu Jedan od zanimljivijih zaključaka istraživanja jest da se rezultati mogu primijeniti u praksama skrbi za pse, osobito u skloništima. Primjerice, televizijski programi mogu se birati u skladu s temperamentom psa – dok bi neki psi mogli uživati u vizualnim i zvučnim podražajima, za druge bi to moglo predstavljati izvor stresa. Kako bi se takve primjene dodatno razvijale, istraživači su osmislili Ljestvicu gledanja televizije kod pasa (DTVS) – alat koji može pomoći u daljnjem razumijevanju psećih preferencija i ponašanja pred ekranom. Što psi žele gledati? Uz porast televizijskih kanala specijaliziranih za pse, poput onih koji prikazuju prirodu, druge pse ili umirujuće prizore, postavlja se logično pitanje: što bi psi zaista željeli gledati? Iako ovo istraživanje još ne daje konačne odgovore, predstavlja važan korak u otkrivanju njihove percepcije i potencijalne koristi televizije kao alata za obogaćivanje okruženja. Televizija, iako stvorena za ljude, može igrati značajnu ulogu i u životima pasa – pod uvjetom da razumijemo kako na nju reagiraju. Osobnost psa, više od bilo kojeg drugog čimbenika, čini se ključna u oblikovanju njihovih televizijskih navika. Uz daljnja istraživanja i primjenu alata poput DTVS-a, možda ćemo jednog dana moći točno znati što naši psi misle dok zajedno s nama gledaju omiljenu seriju.







Izvor: Science Alert