Nedavna studija sugerira da jedenje kasnije tijekom dana ili noć može izravno utjecati na našu biološku regulaciju težine na tri ključna načina: kroz broj kalorija koje sagorijevamo; naše razine gladi i način na koji naše tijelo skladišti mast.
Budući da pretilost sada pogađa stotine milijuna ljudi diljem svijeta, ovo je vrijedan uvid u to kako se rizik od pretilosti može smanjiti na relativno jednostavan način – samo jedenjem obroka nekoliko sati ranije.
Ranije studije već su identificirale vezu između vremena obroka i povećanja tjelesne težine, ali ovdje su istraživači željeli pobliže promotriti tu vezu, kao i otkriti biološke razloge iza nje.
"Željeli smo testirati mehanizme koji bi mogli objasniti zašto kasno jedenje povećava rizik od pretilosti", rekao je neuroznanstvenik Frank Scheer iz Brigham and Women's Hospital u Bostonu još u listopadu kada je studija objavljena. "Prethodna istraživanja koja smo proveli mi i drugi pokazali su da je kasno jedenje povezano s povećanim rizikom od pretilosti, povećanjem tjelesne masnoće i smanjenim uspjehom u mršavljenju. Htjeli smo razumjeti zašto."
Istraživanje je bilo strogo kontrolirano i uključivalo je 16 sudionika s indeksom tjelesne mase (BMI) u rasponu prekomjerne težine ili pretile.
Svaki je volonter prošao kroz dva različita eksperimenta u trajanju od šest dana, s prethodnom strogom kontrolom spavanja i prehrane te nekoliko tjedana između svakog testa.
U jednom eksperimentu sudionici su se držali strogog rasporeda od tri obroka dnevno oko uobičajenog vremena – doručak u 9 ujutro, ručak u 13 sati i večera oko 18 sati.
U drugom su tri obroka pomaknuta unatrag (prvi oko 13 sati, a zadnji oko 21 sat) – dakle ručak i večera. Kroz uzorke krvi, anketna pitanja i druga mjerenja, tim je mogao napraviti niz opažanja.
Kad smo kasnije jeli, razine hormona leptina – koji nam govori kada smo siti – bile su niže tijekom 24 sata, što ukazuje da su se sudionici možda osjećali gladnijima. Štoviše, kalorije su se sagorijevale sporije.
Testovi su također pokazali da je ekspresija gena masnog tkiva – koja utječe na to kako tijelo pohranjuje mast – povećala proces adipogeneze koji izgrađuje masno tkivo i smanjila proces lipolize koji razgrađuje mast.
Ovdje promatramo kombinaciju fizioloških i molekularnih mehanizama koji povećavaju rizik od pretilosti.
"Te smo učinke izolirali kontroliranjem zbunjujućih varijabli poput unosa kalorija, tjelesne aktivnosti, sna i izloženosti svjetlu, ali u stvarnom životu na mnoge od ovih čimbenika može utjecati vrijeme obroka", rekao je Scheer.
Naravno, pretilost može dovesti do drugih zdravstvenih problema, uključujući dijabetes i rak, pa bi pronalaženje načina da se spriječi njezin razvoj uopće napravilo veliku razliku u zdravlju globalne populacije.
Ono što ova studija pokazuje jest da jedenje ranije tijekom dana može utjecati na tri ključna pokretača načina na koji naša tijela uravnotežuju energiju i posljedični rizik od pretilosti – a to je promjena koju je nekim ljudima možda jednostavnije podnijeti nego držati se režima dijete ili vježbanja.
U budućnosti, tim želi vidjeti istraživanje koje uključuje više žena (samo 5 od 16 volontera bile su žene u ovom slučaju), kao i istraživanje koje analizira kako promjene u vremenu spavanja u odnosu na vrijeme jela također mogu utjecati na ove procese.
"U većim studijama, gdje stroga kontrola svih ovih čimbenika nije izvediva, moramo barem razmotriti kako druge varijable u ponašanju i okolišu mijenjaju te biološke putove koji su u osnovi rizika od pretilosti", rekao je Scheer.
Izvor: Science Alert
