Svemirski teleskop James Webb (JWST) snimio je Uran i njegove prstenove u izuzetnim detaljima, zajedno s oblacima i polarnom kapom.
Prstenove oko Urana teško je vidjeti s većinom teleskopa jer tamno kamenje i prašina koje ih čine odbijaju sunčevu svjetlost. Samo su dva teleskopa izravno snimila prstenove, jedan na svemirskoj letjelici Voyager 2 tijekom preleta 1986. i Zemaljski opservatorij Keck na Havajima.
Ali JWST-ovi infracrveni senzori, koji su uhvatili Uran u dvije različite valne duljine, dovoljno su osjetljivi da ih zabilježe. Sveukupno je 11 prstenova vidljivo na ovoj fotografiji – druga dva poznata prstena dalje bila su preblijeda da bi se vidjela.
JWST trenutno provodi detaljnije praćenje, u kojem se astronomi nadaju da će vidjeti još više atmosferskih karakteristika i posljednja dva prstena planeta.
Snimanje Urana u infracrvenom svjetlu također pokazuje dijelove njegove površine i uzburkanu atmosferu koji se prije nisu mogli vidjeti, poput velike, svijetle mrlje u središtu sjeverne polarne kape planeta, koja je vidljiva kada je usmjerena prema suncu tijekom ljetnog perioda na tom planetu, kao i oblak prema rubu polarne kape i još jedan prema lijevom dijelu planeta, povezan sa snažnim olujama u njegovoj atmosferi.
Te oluje i polarna kapa nastaju jer se Uran okreće oko sebe pod pravim kutom u odnosu na svoju orbitu oko Sunca, što ga stavlja u dugotrajnu sunčevu svjetlost i tamu. Budući da je tako daleko od Sunca, potrebne su mu 84 godine ga obiđe, što znači da je svijetlo bijeli sjeverni pol na ovoj slici bio u mraku kada je Voyager 2 posjetio uran u osamdesetim godinama prošlog stoljeća.
Izvor: New Scientist
L.B.
