Broj ljudi na Zemlji dosegao je 8 milijardi u studenom 2022.
Sada novo izvješće sugerira da bi svjetska populacija mogla doseći vrhunac od 9 milijardi do 2050. godine, što je broj daleko niži broj nego što se prije mislilo.
U usporedbi s drugim poznatijim procjenama, poput onih Ujedinjenih naroda, najnovije je predviđanje ili dašak svježeg zraka ili predznak katastrofe.
O prednostima i nedostacima rastuće ljudske populacije na Zemlji vodi se žestoka rasprava, pri čemu zagovornici navode pozitivne učinke na gospodarstvo i tehnologiju, a kritičari naglašavaju rizike za okoliš i društveni sklad.
Iako se može tvrditi da manje populacije zahtijevaju manje energije, stanovanja, hrane i vode, postoje neka značajna upozorenja. Što je najvažnije, neizbježan preokret rasta stanovništva znači da su nam potrebna velika ulaganja u obrazovanje i zdravstvo, a da ne spominjemo načine za prevladavanje ekonomske nejednakosti u društvu koje stari.
"Ovi izvanredni preokreti osmišljeni su kao planovi politike i ulaganja koji će funkcionirati za većinu ljudi", pišu autori u svom izvješću. "Oni nisu pokušaj stvaranja neke nemoguće dosegljive utopije; umjesto toga, oni su bitan temelj za otpornu civilizaciju na planetu pod iznimnim pritiskom."
Predviđanja izvješća temelje se na opsežnim istraživanjima, a velik dio njih pokazuje da je 10 posto najbogatijih ljudi na svijetu uglavnom odgovorno za prekomjernu potrošnju koja prijeti stabilnosti okoliša. Uključujući klimatske promjene.
"Glavni problem čovječanstva je potrošnja luksuznog ugljika i biosfere, a ne stanovništvo", kaže znanstvenik za okoliš Jorgen Randers, jedan od kreatora modela za Earth4All, inicijativu koja je radila sa Zakladom Global Challenges Foundation na izradi ovog izvješća. "Mjesta gdje stanovništvo najbrže raste imaju izuzetno mali utjecaj na okoliš po osobi u usporedbi s mjestima koja su dosegla vrhunac naseljenosti prije mnogo desetljeća."
Autori su predvidjeli kako upravljati rastom stanovništva u svakoj većoj regiji koristeći znanstvene podatke, s ciljem formiranja ljudske populacije koja može dugo napredovati na Zemlji.
U analizi je razmatrano deset zemalja i regija, od Kine do Sjedinjenih Američkih Država do podsaharske Afrike. Trenutačno su stope rasta stanovništva najveće u nekoliko afričkih država, poput Angole, Nigera, Demokratske Republike Kongo i Nigerije, kao i u nekim azijskim zemljama, poput Afganistana.
Koristeći nedavno izgrađeni dinamički model, istraživači su proučili dva različita scenarija koji bi se mogli dogoditi u ovom stoljeću
Prvi scenarij, tmurno nazvan "Premalo, prekasno", zamišlja svijet kakav je bio od 1980. On se temelji na pretpostavci da će varijable kao što su stope nataliteta, štednje i razine duga, porezne stope i modeli prihoda nastaviti svoje trenutne obrasce.
Ovaj scenarij predviđa vrhunac globalne populacije od 8,8 milijardi sredinom ovog stoljeća i postupni pad na 7,3 milijarde 2100. godine.
Globalna nejednakost, ekološki otisci i izumiranje divljih životinja će rasti kako se ekonomski rast i rast stanovništva usporavaju. Regionalni kolapsi mogu se povećati kako rastu društvene podjele unutar i između zemalja, posebno u zemljama sa slabim gospodarstvima i lošim vladama.
U scenariju koji daje više nade, nazvanom "Veliki skok", globalna populacija dosegne vrhunac od 8,5 milijardi oko 2040. godine i opadne na samo šest milijardi do kraja stoljeća. Autori navode da je jedan od odlučujućih čimbenika u ovom optimističnom ishodu činjenica da je ekonomska nejednakost diljem svijeta prepoznata kao izvor podjela i prijetnja demokraciji i ljudskom napretku.
U ovoj hipotetskoj budućnosti, ekstremno siromaštvo bi bilo eliminirano do 2060. godine, što bi imalo dubok utjecaj na rast globalnog stanovništva.
Ovaj preokret zahtijeva golema ulaganja u smanjenje siromaštva i revolucionarne politike sigurnosti hrane i energije, nejednakosti i rodne ravnopravnosti.
"Dobar život za sve moguć je samo ako se smanji ekstremno korištenje resursa bogate elite", objašnjava Randers.
Druge glavne projekcije zanemaruju brzi gospodarski razvoj kao rješenje za rastuću populaciju, prema autorima.
"Malo istaknutih modela simulira rast stanovništva, ekonomski razvoj i njihove veze istovremeno", navodi ekonomist Beniamino Callegari, jedan od autora izvješća.
Štoviše, UN-ov pristup modeliranju ne uspijeva objasniti porijeklo trendova i buduće promjene, navodi se u izvješću. Na primjer, zašto i kako stope nataliteta i smrtnosti u društvu odstupaju od povijesnih normi i što to znači za njegovu budućnost.
"Znamo da brzi ekonomski razvoj u zemljama s niskim dohotkom ima ogroman utjecaj na stope plodnosti", dodaje koautor, psiholog i ekonomist Per Espen Stoknes. "Stope plodnosti padaju kako djevojčice imaju pristup obrazovanju, a žene su ekonomski osnažene i imaju pristup boljoj zdravstvenoj skrbi."
Nedvojbeno su potrebna dodatna istraživanja i neke velike promjene.
Autori primjećuju: "Ono što smo željeli postići s našim scenarijima je ilustrirati da su (1) demografske, socioekonomske i prirodne promjene moguće, i (2) da će njihova veličina i krajnji učinak ovisiti prvenstveno o akcijama koje ćemo poduzeti uzeti u ovom desetljeću."
Izvor: Science Alert
L.B.
