Otpornost na antibiotike sve je veća prijetnja globalnom zdravlju. U 2019. prouzročila je više od 1,27 milijuna smrti diljem svijeta – a predviđa se da bi otpornost na antimikrobna sredstva (koja uključuje otpornost bakterija na antibiotike) mogla doprinijeti broju od deset milijuna smrtnih slučajeva godišnje do 2050. godine.
Antibiotici se koriste za liječenje bakterijskih infekcija kao što su infekcije mokraćnog sustava i upala pluća. Ali njihova zlouporaba i pretjerana uporaba pridonijela je pojavi bakterija koje sadrže gene koji im omogućuju da izdrže ubilačku moć antibiotika. To rezultira infekcijama koje je mnogo teže liječiti.
Otpornost na antibiotike uglavnom se širi na ljude preko kontaminirane hrane ili vode. No nedavna studija pokazuje da ovo nije jedini način na koji se otporne bakterije mogu širiti. Prema istraživačima iz Kine i Ujedinjenog Kraljevstva, onečišćenje zraka također može uzrokovati širenje otpornosti na antibiotike.
Ovo je prva studija koja sveobuhvatno procjenjuje vezu između povećane otpornosti na antibiotike i onečišćenja zraka na globalnoj razini.
Teret onečišćenja zraka
Pregled je analizirao nalaze prethodnih studija koje su promatrale obrasce širenja rezistencije na antibiotike zrakom tijekom gotovo dva desetljeća. Proučili su 12 istraživačkih studija provedenih u 116 zemalja – uključujući UK, SAD, Kinu, Indiju i Australiju. Ove studije procijenile su pojavu bakterija ili gena otpornih na antibiotike u atmosferi.
Studija se posebno bavila najopasnijom vrstom onečišćenja zraka – PM2,5. Radi se o česticama koje imaju promjer od 2,5 mikrometara – oko 3% promjera pramena ljudske kose. PM2.5 ne može se vidjeti golim okom i lako se može udahnuti.
Studija je pokazala da je otpornost na antibiotike porasla zajedno s povećanjem koncentracije PM2,5 u zraku. Svakih 10% porasta koncentracije PM2,5 povezano je s globalnim porastom otpornosti na antibiotike od 1,1% i 43 654 smrti od bakterijskih infekcija otpornih na antibiotike.
Studija je objavila da su najviše razine otpornosti na antibiotike zabilježene u sjevernoj Africi i zapadnoj Aziji. Ta su područja također imala najveće onečišćenje PM2,5. Za usporedbu, Europa i Sjeverna Amerika – koje su imale najniže prosječne razine onečišćenja PM2.5 – također su imale niže razine otpornosti na antibiotike.
Studija je također objavila da je čak i povećanje od samo 1% u PM2,5 u svim regijama povezano s povećanjem rezistencije Klebsiella pneumoniae na više antibiotika – uključujući polimiksine, koji su posljednja opcija antibiotika. Ova bakterija obično se širi u bolnicama i može uzrokovati upalu pluća, meningitis i infekcije mokraćnog sustava.
Iako se Klebsiella ne širi zrakom, to sugerira da onečišćenje zraka također može olakšati razvoj i širenje otpornih bakterija u okolišu.
Studija pokazuje da postoji značajan odnos između onečišćenja zraka i otpornosti na antibiotike. Iako autori nisu pokazali dokaze o uzročnosti između ta dva čimbenika, pronašli su gene otpornosti na antibiotike u DNK bakterija sekvenciranih iz uzoraka zraka. To ukazuje da bi PM2.5 mogao olakšati širenje bakterija i gena otpornih na antibiotike putem zraka.
Širenje otpornosti
Ovo nije prva studija koja pokazuje vezu između onečišćenja zraka i otpornosti na antibiotike.
Također se pokazalo da je zagađenje zraka faktor rizika za tuberkulozu uzrokovanu bakterijom Mycobacterium tuberculosis. Ova bakterija je razvila otpornost na više antibiotika.
Studija u Hong Kongu također je otkrila povezanost između izloženosti PM2,5 na otvorenom i tuberkuloze. Studija je pokazala da je povećanje koncentracije PM2,5 tijekom zime povezano s povećanjem broja slučajeva tuberkuloze od 3% sljedeće proljeće i ljeto.
Međutim, još uvijek nije jasno koji temeljni mehanizmi mogu omogućiti širenje rezistencije na antibiotike u onečišćenom zraku. Bit će važno za buduće studije da to istraže.
Znamo iz ove studije i drugih da PM2.5 može sadržavati bakterije ili gene otporne na antibiotike koji mogu ući u ljudsko tijelo kroz dišni sustav kada dišemo.
Također znamo iz prethodnih studija da se bakterije otporne na antibiotike i njihovi geni mogu prenijeti s jedne osobe na drugu kroz zrak putem respiratornih kapljica. Kihanje, kašljanje, pa čak i pričanje mogu emitirati respiratorne kapljice. Također je moguće da osoba koja je udahnula bakterije otporne na antibiotike iz onečišćenog zraka može prenijeti te bakterije drugoj osobi kada kašlje ili kiše.
Promjene u okolišu uzrokovane onečišćenjem zraka (poput povećane temperature i vlažnosti) također mogu olakšati razvoj otpornih bakterija. Ali opet, bit će važno da istraživači provedu studije koje će ispitati je li to slučaj.
Za istraživače će također biti važno istražiti ulogu drugih čimbenika (osim PM2.5) koji mogu pridonijeti otpornosti na antibiotike. Na primjer, izloženost zagađivačima, hrani koju jedemo, korištenju antibiotika za životinje i ekološkim katastrofama.
Iako možda ne znamo točno kako zagađenje zraka pomaže u širenju otpornosti na antibiotike, veza između to dvoje je jasna. Zagađenje zraka također je povezano s nizom drugih zdravstvenih stanja - uključujući kardiovaskularne bolesti, astmu, lošiju funkciju pluća i veći rizik od depresije.
S obzirom na brojne štete koje onečišćenje zraka već ima po naše zdravlje, ova studija samo dodatno jača argumente za hitno poboljšanje kvalitete zraka i smanjenje onečišćenja na globalnoj razini.
Izvor: Science Alert
