Ispovjedaonice u kojima su generacije Belgijanaca priznavale svoje grijehe stajale su naslagane u kutu nekadašnje crkve Presvetog srca, što je dokaz da su - kao i rimokatolička bogomolja - nadživjeli svoju svrhu.
Zgrada će se zatvoriti na dvije godine dok se ne dodaju kafić i koncertna pozornica, s planovima da se crkva pretvori u "novo kulturno žarište u srcu Mechelena", gotovo nadomak mjesta gdje živi belgijski nadbiskup. Iza ugla, bivša franjevačka crkva sada je luksuzni hotel u kojem je glazbena zvijezda Stromae provela svoju bračnu noć pokraj vitraja.
Diljem Europe, kontinenta koji je njegovao kršćanstvo veći dio dva tisućljeća, crkve, samostani i kapelice stoje prazni i sve su zapušteniji jer se vjera i posjećivanje crkve smanjivalo tijekom proteklih pola stoljeća.
“To je bolno. Neću to skrivati. S druge strane, povratak u prošlost nije moguć“, rekao je mons. Johan Bonny, biskup Antwerpena, a prenosi N1. Nešto treba učiniti i sada se sve više nekoć svetih građevina prenamjenjuje za bilo što, od trgovina odjećom i zidova za penjanje do noćnih klubova.
To je fenomen koji se može vidjeti u velikom dijelu europskog kršćanskog središta od Njemačke do Italije i mnogih zemalja između. Stvarno se ističe u Flandriji, u sjevernoj Belgiji, koja ima neke od najvećih katedrala na kontinentu i najfiniju umjetnost koja ih ispunjava. Studija istraživačke skupine PEW iz 2018. pokazala je, u Belgiji, da od 83% onih koji kažu da su kršćanski odgajani, samo 55% još uvijek sebe takvima smatra. Samo 10% Belgijanaca i dalje je redovito išlo u crkvu.
U prosjeku, svaki od 300 gradova u Flandriji ima oko šest crkava i često nema dovoljno vjernika da popune jednu jedinu. Neki postaju trn u oku u gradskim središtima, a njihovo održavanje stalno troši financije.
Mechelen, gradić od 85.000 stanovnika sjeverno od Bruxellesa, rimokatoličko je središte Belgije. Gradonačelnik Bart Somers godinama radi na tome da mnoge zgrade dobiju drugu namjenu. “U mom gradu imamo pivovaru u crkvi, imamo hotel u crkvi, imamo kulturni centar u crkvi, imamo knjižnicu u crkvi. Dakle, imamo puno novih funkcija za crkve,” rekao je Somers, koji je kao flamanski regionalni ministar također uključen u prenamjenu oko 350 crkava raširenih u gusto naseljenoj regiji od 6,7 milijuna.
Značajan projekt prenamjene u Belgiji bio je Martinov hotel Patershof u Mechelenu, gdje je unutrašnjost crkve uništena kako bi se stvorile sobe u kojima kreveti imaju uzglavlja nalik na cijevi za orgulje i prostorija za doručak pored oltara. “Često čujemo da ljudi ovdje dolaze kako bi se opustili i uživali u tišini nekadašnjeg identiteta”, rekla je upraviteljica hotela Emilie De Preter.
“U hotelu ljudi spavaju u crkvi, možda imaju seks u crkvi. Dakle, mogli biste reći: etički, je li dobra ideja imati hotel u crkvi? Nemam toliko oklijevanja”, rekao je Somers. "Više me brine stvarna arhitektonska vrijednost."
Vrijednost dizajna posebno je jasna u crkvi svetog Antuna Padovanskog u Bruxellesu, također poznatoj kao penjački klub Maniak Padoue ovih dana. “Vitraji donose pravu svjetlucavu i toplu svjetlost na prostor kada sunce prođe kroz njih, tako da zaista možemo osjetiti prisutnost ostataka crkve”, rekao je Kyril Wittouck, suosnivač kluba. “Oltar je još uvijek na mjestu, tako da smo okruženi ostacima i to nas podsjeća gdje se zapravo nalazimo.”
Također u Bruxellesu, noćni klub Spirito preuzeo je anglikansku crkvu, a klub kao svoj logo ima crtež svećenika koji ljubi časnu sestru. Nije baš ono što je biskup Bonny imao na umu.
Čak i ako je rimokatolička religija na izdisaju, osjećaj sakralnog ili potreba za promišljanjem i dalje su prisutni u društvu, bilo da je netko religiozan, agnostik ili ateist. Teško je usporediti auru mira koja izvire iz crkve. Stoga za Bonnyja nema razloga pretvarati crkve u supermarkete ili diskoteke. "Ako crkva, u određenom trenutku, želi zgradu natrag - što je malovjerojatno - moguće je."
