Profesorica biologije i kemije Monika Cindrić iz Pretetinca radi u Srednjoj školi Čakovec. U slobodno vrijeme bavi se istraživanjem flore Međimurja pa se ovog ljeta bavila istraživanjem travnjaka.
– Zadala sam si plan da tijekom jedne vegetacijske godine obiđem određena staništa. Ove godine sam se odlučila za travnjake središnjeg Međimurja. Sljedeće ću godine u fokus staviti šumske i drvenaste biljke, a potom močvarna staništa. Krenula sam od travnjaka jer su mi najbliži, kao i svima nama. Uvijek ih rado pogledam i obiđem kad se vozim biciklom ili šećem. Pogledam stanište, popišem biljke i fotografiram. Iako to nekome izgleda zastarjelo ja još uvijek radim i herbarij. Imam zbirku fotografija. Ove godine sam počela raditi i priručnik za determinaciju biljaka koje sam pronašla na tom području. Nadam se da ću svoja istraživanja uspjeti objaviti i u tiskanom izdanju. Nije to velik doprinos znanosti, ali će to za naše Međimurje biti korisno, osobito za školarce, nastavnike i općenito ljubitelje prirode koji poput mene uživaju u našoj prirodi.
Travnjaci su u lošem stanju, opaža Monika te opisuje svoje viđenje:Pokazatelj zdrave livade
– Najbolje to vidim na travnjacima u okolici Nedelišća. Većina ih je zapuštena i stoga vrlo brzo dolazi invazivna flora koja uništava sve što je korisno. Travnjaci koji se održavaju su rijetki. Mene više zanimaju ovi koji se održavaju i njih posjećujem. Ove sam godine bila posebno opčinjena time što sam u mnogo slučajeva opazila biljku ljekovitu krvaru. Livade koje su redovito košene bile su ih prepune. Prijašnjih godina nije ih bilo u tolikoj mjeri. To me zapravo i privuklo na livade, da vidim čega sve ima. A kad sam našla majčinu dušicu, to je bila senzacija! Ta je biljka meni jako važna jer je koristim tijekom cijele godine za čajeve i kreme zbog njezinog širokog spektra blagotvornog, ljekovitog djelovanja. Kad sam je našla, bila sam sretna kao malo dijete. To je pokazatelj zdrave livade. Čim se pronalaze takvi rijetki primjerci na našim košanicama onda je znak da je to zdrava priroda.
Mihaela Mesarić i Monika Cindrić
“To je tam de su šarani”
Publikacija “Međimurske retencije” objavljena je 2016. Uz profesoricu Moniku autorice su dr. sc. Mihaela Mesarić i dr. sc. Ines Virč. Monika planira nastaviti istraživati i vodne fenomene:
– Želim usporediti prirodna staništa, prirodne močvare koje nalazimo na području Murščaka i umjetno stvorena močvarna staništa odnosno retencije. Knjiga Međimurske retencije nastala je kao plod rada s učenicima. Prije zapošljavanja u Srednjoj školi Čakovec radila sam u OŠ Gornji Mihaljevec. Retencija je nadomak škole i često sam je u sklopu prirodoslovne grupe posjećivala. Pogotovo u proljeće kad su bili vodozemci jako aktivni. Onda smo počeli istraživati i biljke. Tu je nastao prvi popis retencije Križopotje. Kako je u blizini retencija Jegerseg krenula sam i nju istraživati. Zahvaljujući Siniši Golubu nastala je ideja da sve prikupljene podatke objavim i tako je nastala knjiga posvećena retencijama o kojima ljudi vrlo malo znaju. Retencije većina doživljava kao ribnjake i ne znaju što one zapravo znače. Shvatila sam to kad su ih moji susjedi okvalificirali: – To je tam de su šarani! Oaze su bioraznolikosti. Uz bogat biljni svijet tamo obitavaju brojne vrste leptira, labudovi, sive čaplje, crne liske, vretenca različitih vrsta…
Osnovnoškolci najviše vole radionice o životinjskom svijetu
Znanstvene radionice za djecu i odrasle
Radionice za djecu i istraživački radovi prezentirani na natjecanjima iz biologije i smotrama također su dio Monikinog poučavanja zaštite prirode. Radovi njezinih učenika uvijek su usmjereni na bioraznolikost Međimurja i dobro su prihvaćeni. Tijekom svog rada održava znanstvene radionice. One nisu nužno povezane sa zaštitom prirode, ali uvijek ima prostora da se unutar njih dotakne i tih tema. Organizira ih na poziv udruga žena, privatnih škola koje održavaju ljetne radionice znanosti i sl.
Monika ističe kako mlađi učenici više iskazuju interes za prirodu:
– Prve razrede srednje škole lako je zainteresirati za tu tematiku. Kako su stariji previše odu u digitalne sadržaje. Teško ih je privući. Osnovnoškolci vole boraviti u prirodi. Sve ih najviše zanimaju životinje. Tko je najbrži, tko je najveći, tko koga pojede…Pokušavam uvijek preokrenuti priču pa da ih usmjerim i prema biljkama.
Svatko mora krenuti od sebe i shvatiti što ga u prirodi veseli i tome se okrenuti. Ako je to šetnja, onda se okrenuti šetnji, planinama i šumama. Ako je to biciklizam, onda potražiti biciklističke staze u prirodi i uživati u njoj. Dobro je postaviti cilj i posjetiti neko od zaštićenih područja jednom mjesečno ili barem jednom godišnje. Želja mi je da i svoje potomke usmjerim da žive na sličan način i da svake godine posjetimo neki novi nacionalni park ili park prirode da vide zašto je nešto toliko posebno da je trebalo biti zaštićeno. Sigurno svatko od nas može uživati u prirodi jer zelena boja uvijek najbolje opušta.
Foto: privatna arhiva Monika Cindrić, Roberta Radović
Tekst: MNovine.hr
Projekt Med dvemi vodami sufinancirala je Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Sadržaj ove objave isključiva je odgovornost Međimurske prirode – Javne ustanove za zaštitu prirode.
