Uoči ovogodišnjeg izdanja međunarodnog slikarskog natječaja „Mandrać – Mandracchio“, Galerija Artsada u Voloskom ugostit će izložbu „Ususret Mandraću“, koja okuplja prošlogodišnje nagrađene autore – Antoniju Celin, Igora Delića i Barbaru Cetinu.
Otvorenje izložbe održat će se u ponedjeljak, 24. kolovoza 2026. u 20 sati, a posjetitelji će njihove radove moći razgledati do 13. rujna. Izložba donosi tri različita umjetnička rukopisa, ali i zanimljive poveznice u načinu na koji autori pristupaju prostoru, materijalu i tragovima vremena.
Tri umjetnička pogleda na prostor i sjećanje
Antonija Celin u svojim se radovima oslanja na poznate prostore Rijeke, Brseča i Opatije. Iako su arhitektura, more i krajolik prepoznatljivi, njezine slike nisu klasične vedute. Crtež zadržava osnovnu strukturu prizora, dok boja unosi slobodniji i osobniji ritam.
Mjesta koja poznaje tako postaju više od pukog motiva. Kroz slikarski postupak Celin ih pretvara u prostor osobnog doživljaja, u kojem stvarni krajolik postupno poprima intimniji karakter. Barbara Cetina istražuje drukčiju vrstu prostora – onaj koji nastaje iz osobnog sjećanja. U svojim radovima koristi stare i odbačene materijale, papir, rukopis, fragmente teksta, crtež i šav. Materijali već nose trag nekog prethodnog života, a autorica njihovu istrošenost ne skriva, već je pretvara u važan dio umjetničkog izraza.
Takvi elementi postaju nositelji emocije i osobnog preispitivanja. Umjesto da ih učini novima, Cetina prihvaća njihovu povijest i uključuje je u novi vizualni kontekst.
Igor Delić pak napušta prepoznatljivi motiv i prostor gradi unutar same slike. Linija, boja, ton i struktura postaju osnovni elementi njegovih kompozicija. Guste i nemirne površine nastaju nizom poteza koji se presijecaju, prekrivaju i međusobno sudaraju.
Posebno su zanimljivi radovi nastali na pronađenim reklamnim platnima. Fragmenti slogana, fotografija i grafičkih elemenata ostaju djelomično vidljivi te ulaze u odnos s novim slikarskim slojevima. Nekadašnja brza i potrošna komunikacija tako dobiva novu funkciju – postaje dio slike koja od promatrača traži vrijeme i pažnju.
Različiti rukopisi, zajednički odnos prema prošlosti
Iako se radovi troje autora razlikuju po stilu i pristupu, njihovo povezivanje u istoj galeriji otvara zanimljive dodirne točke.
Celin ostaje uz iskustvo konkretnog mjesta, Cetina istražuje intimni prostor sjećanja, dok Delić gradi prostor koji postoji prvenstveno unutar slike. Zajedničko im je zanimanje za ono što već postoji i što u sebi nosi trag vremena.
Platno Antonije Celin, pronađeni papiri Barbare Cetine i reklamna platna Igora Delića nisu tek neutralne površine. Svaki od tih materijala već ima vlastitu povijest, a umjetnici je ne brišu, već je prihvaćaju i pretvaraju u dio novog rada.
Izložba tako predstavlja svojevrsni nastavak prošlogodišnjeg natjecateljskog susreta, ali u potpuno drukčijem kontekstu. Radovi koji su nastali i bili nagrađeni u okviru Mandraća sada dobivaju priliku za mirnije promatranje i sagledavanje izvan natjecateljske atmosfere.
