Nova riječka vlast našla se na prvom velikom testu strpljenja svojih građana. U napetoj radijskoj emisiji "Grad i Vi" na Radio Rijeci, zamjenik gradonačelnice Aleksandar Saša Milaković našao se na udaru nezadovoljnih Riječana koji su, bez zadrške, iznijeli niz gorućih problema s kojima se svakodnevno suočavaju. Iako je Milaković pokušao obraniti dugoročnu viziju i poteze nove administracije, poruke iz etera bile su jasne: građani su siti obećanja i traže hitna i konkretna rješenja za probleme koji im se gomilaju pred očima.
'Grad nikad nije bio prljaviji'
Jedna od najglasnijih i najčešće ponavljanih kritika odnosila se na čistoću grada, odnosno na njezino vidljivo pogoršanje. "Grad nije bio nikad prljaviji nego što je sada. Jednako je prljav kao u vrijeme Filipovića, ako ne i gori", poručila je jedna slušateljica, optuživši novu vlast da se bavi "čistkama" umjesto čišćenjem ulica.
Na iznenađenje mnogih, zamjenik gradonačelnice nije demantirao ove teške optužbe. "Gospođa je u pravu kad kaže da čistoća grada nije na zadovoljavajućoj razini", priznao je Milaković. Kao glavne razloge naveo je kompleksnost novog sustava individualiziranog prikupljanja otpada te kroničan manjak ljudi i opreme u Komunalnom društvu Čistoća. Dodatnu frustraciju građana izazvale su i šokantne optužbe da se sav njihov trud oko razvrstavanja otpada baca u vjetar. Jedna slušateljica posvjedočila je kako se plastika, staklo i papir ne odvoze tjednima, dok je druga upitala "rade li nas budalama" kada kamion Čistoće sav odvojeni otpad jednostavno pomiješa s komunalnim. Milaković je obećao da će rješavanje kaosa u Čistoći biti apsolutni prioritet za novu upravu koja uskoro preuzima tvrtku, a čiji će glavni zadatak biti samo jedan: "Očistiti grad, na koji god način je to moguće."
Viši računi i udar na najranjivije
Dok se bore s prljavštinom na ulicama, građanima su od prvog siječnja stigli i veći računi za odvoz otpada. Milaković je objasnio kako je to posljedica zakonske odredbe "onečišćivač plaća", zbog koje Grad više ne smije subvencionirati uslugu iz proračuna, pa cijeli trošak pada na leđa korisnika.
Osim komunalnih problema, građane su pogodile i odluke koje direktno utječu na njihov kućni budžet. Umirovljenici stariji od 65 godina neugodno su se iznenadili kada su shvatili da njihove besplatne karte za Autotrolej više ne vrijede za sve četiri zone, kao do sada, već samo za prvu, riječku zonu. Grad se brani argumentom da financira prijevoz isključivo na svom području, a da bi odgovornost za prijevoz u okolne općine trebale preuzeti druge jedinice lokalne samouprave.
Udarac je doživio i kulturni sektor. Ukidanjem popusta od 50 posto na zakupnine gradskih prostora, mnoge male i nezavisne knjižare dovedene su na rub opstanka. Gradska vlast se pravda time da je prethodna odluka bila zakonski upitna, no obećava nove, zakonski usklađene modele potpore. Ipak, ostaje gorak okus da bi Rijeka, u ime administrativne ispravnosti, mogla ostati bez važnog dijela svoje kulturne scene.
Dugoročna vizija nasuprot svakodnevici
Dok građani ukazuju na probleme koji ih tište danas, gradska uprava fokusirana je na dugoročne planove. Milaković, doktor inženjerstva morskih tehnologija s iskustvom rada u inozemstvu, u politiku je ušao s vizijom zaustavljanja stagnacije Rijeke. Ključnim potezom smatra nedavno smanjenje poreza na dohodak, s ambicijom da Rijeka postane grad s najnižim porezom u Hrvatskoj.
"Svjesni smo da je jedini pravi način za pogurati ovaj grad naprijed potaknuti lokalno gospodarstvo", izjavio je Milaković. Cilj je omogućiti poslodavcima veće neto plaće za isti trošak, čime bi grad postao magnet za investicije i visokoobrazovane kadrove. "Privremeno se odričemo dijela rasta prihoda kako bismo si otvorili prostor da u budućnosti taj rast bude još snažniji", pojasnio je viziju.
Nova riječka administracija tako se našla pred dvostrukim izazovom. Dok pokušavaju postaviti temelje za dugoročni gospodarski i urbanistički oporavak, moraju hitno gasiti požare svakodnevnih problema koji su za građane najvidljiviji. Vrijeme će pokazati hoće li vizija budućnosti nadvladati gorčinu sadašnjosti, no strpljenje Riječana očito je pri kraju.
