Saborski zastupnik Marin Miletić održao je konferenciju za medije na kojoj je oštro kritizirao stanje u riječkoj luci, naglasivši kako Ustav svakom građaninu jamči pravo na čisti zrak. Ustvrdio je da se Riječani, umjesto toga, truju česticama koje dolaze s gomila metalnog otpada uskladištenog u samom središtu grada.
"Na udaljenosti od samo 50 metara je Klinički bolnički centar Rijeka, gdje se liječe ljudi od najtežih bolesti, a ovdje se pretovaruje stotine tona metalnog otpada", poručio je Miletić iz Krešimirove ulice, tik uz granicu lučkog prostora.
Obećanje staro godinu dana, a otpad i dalje stoji
Miletić je podsjetio na obećanje koje je prije godinu dana dao ravnatelj Lučke uprave Rijeka, Denis Vukorepa.
"Ravnatelj je obećao da će se ovaj otpad ukloniti. Ništa se od tad nije dogodilo, prošli su i lokalni izbori", istaknuo je Miletić. Problem je tim veći što, prema recentnim podacima, promet metalnih proizvoda u riječkoj luci ne samo da se nije smanjio, već je tijekom 2025. godine zabilježio rast od čak 29 posto.
Paradoksalno, dodaje Miletić, Lučka uprava posjeduje certifikat 14001, koji jamči najviše ekološke standarde, a kojim se često hvale u javnosti. Zbog svega navedenog, Most upućuje apel da se obećanja ispune i otpad konačno ukloni.
"Ako se to ne učini, morat ću kao narodni zastupnik zamoliti pomoć mjerodavnih institucija, neka se oni pobrinu o tome i utvrde tko je odgovoran", zaprijetio je.
Što kažu službena mjerenja?
Josip Katalinić, potpredsjednik Mosta i zastupnik u skupštini Primorsko-goranske županije, doveo je u pitanje službene podatke o kvaliteti zraka. Naveo je kako Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ tvrdi da je na tom području zrak prve kvalitete, no sumnja da se ključne činjenice prešućuju.
"Vjerojatno prešućuju da je ovdje stanje mnogo lošije nego na mjernoj stanici u Nastavnom zavodu, stotinjak metara dalje. Tu je koncentracija arsena, kadmija i olova sedam puta veća nego kod Nastavnog zavoda", rekao je Katalinić, kako prenosi tportal.hr.
Naglasio je i da je koncentracija željezne prašine na tom području značajno veća nego u brodogradilištu Viktor Lenac, što su sve jasni pokazatelji da zrak zasigurno nije prve kvalitete.
Problem lebdećih čestica, poznatih kao PM10 i PM2.5, koje nastaju upravo zbog lučkih aktivnosti s rasutim teretom i metalnim otpadom, ostaje ključna prijetnja zdravlju građana koji žive u blizini lučkih terminala.
Ovaj sukob između industrijske djelatnosti luke i zdravlja građana u urbanom središtu nije novost za Rijeku, ali apeli političara i pritužbe stanovnika postaju sve glasniji, tražeći hitnu i konkretnu reakciju nadležnih.
