Dok se Hrvatska priprema za službenu zabranu korištenja mobitela u školama, Osnovna škola Srdoči u Rijeci to pravilo živi već tri godine. Ravnateljica Aleksandra Smolić, gostujući u programu Radio Rijeke, podijelila je iskustva koja pokazuju da sama provedba među učenicima nije najveći izazov. Pravi test leži u promjeni navika za vrijeme odmora i, često, u suradnji s roditeljima koji ponekad teško prihvaćaju da njihovo dijete tijekom nastave mora biti nedostupno.
'Avionski način' rada kao pravilo već tri godine
U OŠ Srdoči, pravila su jasna i prije novog nacionalnog pravilnika. Učenici smiju donijeti mobitel u školu, ali on za vrijeme boravka ondje mora biti u torbi i postavljen na "airplane mode", kako ne bi dolazile notifikacije i ometajući zvukovi. Pravilo se odnosi i na pametne satove.
"Time smo pokrili i odmore, što je jedna od najvećih izmjena u ovom prijedlogu Pravilnika. Želimo da djeca tih šest sati budu bez uporabe takvih sredstava", objašnjava Smolić. Ipak, postoje iznimke. Učenicima izbjeglicama iz Ukrajine u početku je bilo dopušteno koristiti mobitele za prevođenje, a uređaji se koriste i kao asistivna tehnologija za djecu s teškoćama ili u zdravstvene svrhe, primjerice za praćenje dijabetesa. Naravno, mobitel se može koristiti i kao nastavno sredstvo, ali uz strogi nadzor.
"Nedavno smo imali situaciju gdje je učiteljica na zamjeni dozvolila korištenje mobitela, a učenici su to iskoristili, nešto snimili i objavili. Tu nastaju problemi jer je snimanje već sada propisano kao teži prekršaj", upozorava ravnateljica.
Najveći izazov nisu sati, nego odmori
Dok se nastava, kako kaže Smolić, "kako-tako stavila u okvire kontrole", pravi izazov bit će priviknuti učenike da odmore provode bez ekrana.
"Mislim da će biti puno izazovnije naučiti ih da zaista na tih par sati zaborave na mobitele, da se pokušaju uključiti u neke druge socijalne aktivnosti, u druženja, razgovore. Taj dio će biti najizazovniji", smatra ona. Dodaje kako učitelji zbog toga osjećaju dodatni pritisak, gotovo policijski, jer su uređaji toliko duboko implementirani u živote djece da ona često nesvjesno posežu za njima. Jedna od najčešćih isprika je: "Samo sam pogledao koliko je sati".
Da bi se pravilo u potpunosti provelo, potrebna je sinergija svih uključenih, a tu ključnu ulogu imaju roditelji. "Jako je važno da roditelji ne zovu i ne šalju poruke jer će dijete uvijek reagirati na roditeljsku poruku", ističe Smolić.
Roditelji su ključni, ali i problem: 'Ne zovite djecu u školu'
Argument sigurnosti najčešći je razlog zbog kojeg se roditelji protive zabrani. Ravnateljica, međutim, naglašava da su škole sigurna mjesta s definiranim protokolima te da se do djeteta uvijek može doći preko škole.
"Postoji ogromna kategorija roditelja koju treba osvijestiti da, kad predaju dijete u instituciju, ta institucija ima procedure kojima će zaštititi njihovo dijete. Ne treba ih zvati", kaže Smolić. Ponekad pretjerano zaštitnički nastrojeni roditelji nenamjerno stvaraju dodatne probleme. "Događa se da dijete, u nekoj incidentnoj situaciji, prvo zove roditelja. Time se roditelj uznemiri, a situacija koja se mogla elegantno riješiti unutar razreda dodatno se zakomplicira".
Susrela se i s neugodnim situacijama prilikom privremenog oduzimanja uređaja, što je mjera predviđena kućnim redom. "Imamo roditelja koji uđe u školu i kaže da taj mobitel vrijedi dvije vaše plaće. To su, srećom, iznimke, ali događaju se", otkriva ravnateljica.
Mobiteli su manji problem od roditeljskih ispričnica
Iako su mobiteli vruća tema, Smolić smatra da je u novom Pravilniku o kriterijima za izricanje pedagoških mjera propuštena prilika za rješavanje puno većeg problema: neograničenog opravdavanja izostanaka od strane roditelja.
"To je jedan sustavni i veći problem. Nažalost, propuštena je prilika da se to regulira na način koji bi bio u interesu djeteta", tvrdi Smolić, dodajući da je problem "ciljanih izostanaka" izuzetno velik, pogotovo u srednjim školama. "Tehnički, roditelj može u nedogled opravdavati izostanke djeteta koje se u školi pojavljuje jednom tjedno."
Smatra da rješenje mora ležati u trokutu suradnje između odgovornog roditelja, liječnika i škole koja prepoznaje obrasce ponašanja.
Javno savjetovanje o novom pravilniku otvoreno je do sedmog veljače, a OŠ Srdoči planira na Vijeću roditelja predstaviti promjene i čuti mišljenje roditelja. Iako se ne očekuju drastične promjene u onome što je predloženo, ravnateljica se nada da će se za godinu dana vidjeti pozitivni pomaci u socijalnoj interakciji učenika.
