Život ponekad piše najnevjerojatnije scenarije, a onaj Ćenana Beljuljija, radnika riječke Čistoće, nadmašuje i najmaštovitije filmske priče. Dok danju upravlja kamionom za odvoz otpada, noću se pretvara u zvijezdu crvenog tepiha, glumca čija je izvedba oduševila kritiku i donijela mu nominaciju za jednu od najprestižnijih domaćih nagrada. Ipak, iza svjetala pozornice, Beljulji vodi drugu, mnogo važniju bitku, onu za dostojanstvo svojih kolega, iscrpljenih radnika koji održavaju grad čistim.
Neočekivani poziv koji je promijenio sve
Prije nego što je njegovo ime osvanulo u nominacijama za Zlatni Studio, Ćenan Beljulji bio je poznat tek svojim kolegama i sugrađanima kao predan radnik i vozač u KD Čistoća. U svijet filma ušao je posve slučajno, na nagovor brata, provodeći sedam godina kao statist u raznim produkcijama. Bila je to razbibriga, način da se pobjegne od svakodnevice, sve dok ga redatelj Igor Bezinović nije zapazio na audiciji za svoj novi film. Među sedam kandidata, Bezinović je upravo u Beljuljiju vidio savršenog Gabriela D'Annunzija za svoj doku-igrani film "Fiume o morte!", koji reinterpretira slavnu i kontroverznu okupaciju Rijeke iz 1919. godine. Bez dana formalne glumačke škole, Beljulji je prihvatio izazov i dobio glavnu ulogu.
Njegova transformacija bila je potpuna. Predano se pripremao, svladavajući i zahtjevne dijaloge na talijanskom jeziku. Rezultat je bila autentična i moćna izvedba koja je postala srce filma. Uspjeh nije izostao. "Fiume o morte!", u kojem uz Beljuljija glumi i čitav niz riječkih naturščika, osvojio je prestižnu nagradu Tiger na 54. Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu, jednom od najcjenjenijih filmskih festivala na svijetu. Kritičari su hvalili sirovu energiju filma i nevjerojatnu pojavu glavnog glumca, čovjeka koji je kamionsku kabinu zamijenio filmskim setom.
Od kamiona do zvijezda
Priznanja su nastavila stizati. Nominacija za nagradu Zlatni Studio Jutarnjeg lista u kategoriji najboljeg filmskog glumca stavila ga je uz bok profesionalnim i proslavljenim hrvatskim glumcima. Za čovjeka koji je 2019. godine tek promaknut u vozača kamiona, a iste godine proglašen i "Kastavcem godine", bio je to skok u drugu dimenziju. Ipak, Beljulji je čvrsto ostao na zemlji. Svjestan prolaznosti slave, izjavio je kako ne namjerava napustiti svoj posao u Čistoći. Glumu vidi kao priliku koju će, ako se ponovno ukaže, pokušati uskladiti sa svojim primarnim poslom. A taj posao i ljudi s kojima ga radi njegova su prava životna preokupacija.
Druga strana medalje: Borba za radnička prava
Dok mediji pišu o njegovom glumačkom uspjehu, Ćenan Beljulji kao sindikalni povjerenik Istre, Kvarnera i Dalmacije u Čistoći vodi bitku koja se ne vidi s ulice. Nedavno se otvorenim pismom obratio građanima Rijeke, pokušavajući objasniti frustraciju i bijes koji osjećaju i građani i radnici. Podsjetio je na obustavu rada iz 2023., koja, kako kaže, nije bila hir, već krik iscrpljenih ljudi dovedenih do ruba, koji su radili za minimalnu plaću, bez mogućnosti korištenja godišnjih odmora i uz stalan prekovremeni rad.
"Radimo danju i noću, nedjeljama i praznicima, za vrijeme maškara, nevera i blagdana, po obilnim kišama i visokim ljetnim temperaturama. Uvijek jedni te isti ljudi", napisao je Beljulji, ističući da se godinama ništa ne mijenja nabolje. U pismu je razotkrio potpunu blokadu komunikacije s upravom. "Samo u 2025. godini poslao sam oko 30 službenih mailova: prijedloge, upozorenja, organizaciju, konkretna rješenja. Odgovora nema. Direktor ne odgovara. Nemamo s kime razgovarati", očajan je Beljulji.
'I mi smo bespomoćni'
Stanje u tvrtki opisuje kao neodrživo. Velik broj radnika je na bolovanju zbog iscrpljenosti, moral je na nuli, a međuljudski odnosi su ozbiljno narušeni. Svjestan je i ogorčenja građana zbog poskupljenja usluge od 70 %, no ističe bolnu istinu: "Znajte i ovo: radnici Čistoće nemaju nikakve subvencije. Račune plaćamo kao i svi građani. Plaće su oko 1.000 eura, uz rad po svim vremenskim uvjetima, danju i noću." Njegova poruka je jasna: "Radnici nisu problem. Radnici su razlog zašto se sustav još uvijek nekako drži."
Kroz svoje dvostruko djelovanje, kao glumac i aktivist, Ćenan Beljulji postao je jedinstven glas u javnom prostoru. On je lice s filmskog platna, ali i lice radnika koji se bori za temeljna prava. Njegova priča nije samo priča o neočekivanom uspjehu, već i snažan podsjetnik na ljude koji ostaju nevidljivi dok obavljaju najteže poslove, a čiji se glas čuje tek kad sustav dođe do točke pucanja.
