Mladi robotičari iz tima Crobotics #7201 vratili su se iz Chicaga s povijesnim uspjehom - trećim mjestom na jakom međunarodnom natjecanju. No, iza blistavog rezultata krije se priča o nevjerojatnoj upornosti, snalažljivosti i timskom duhu koji je prkosio nizu katastrofa koje su ih pratile od samog dolaska u Sjedinjene Američke Države.
Drama počinje i prije natjecanja: "Nisu nam pustili robota"
Problemi su počeli i prije nego što su uopće ugledali dvoranu za natjecanje. Robot, na kojem su radili mjesecima, zapeo je na američkoj carini. "Papiri su bili skroz isti kao i prijašnjih godina, samo ga nisu pustili", ispričali su dečki. Dok je njihov robot bio zatočen, tim je bio suočen s mogućnošću da uopće ne nastupi.
Škola domaćin ponudila im je starog, pokvarenog robota. "Doslovno smo bili u neizvjesnosti. Taj robot je bio izrađen od učenika šestog i sedmog razreda i nije bio toliko dobro napravljen", objasnili su. Riječki tim zasukao je rukave i uspio popraviti i programirati zamjenskog robota kojeg ni sami vlasnici nisu znali osposobiti.
Od pokvarenog robota do požara u školi
Taman kad se činilo da su riješili najveći problem i da je njihov originalni robot konačno prošao carinu, dogodila se nova katastrofa. "U srijedu oko podne u školi je izbio požar. Škola je ogromna, ima pet tisuća učenika i mi taj požar nismo ni vidjeli ni osjetili, ali smo se morali evakuirati", prisjeća se tim.
Zbog strogih američkih pravila, na teren su izašla tri vatrogasna kamiona, a učenici su ostali zarobljeni izvan zgrade. "Izašli smo bez ičega, bez mobitela, bez robota. Četiri sata smo sjedili ispred škole i samo čekali." Izgubili su dragocjeno vrijeme za sastavljanje svog robota, kojem je ulazak u školu na kraju bio zabranjen cijeli dan. Natjecanje je počinjalo sljedećeg jutra.
Sastavljanje "u pet do dvanaest"
Prizor prvog dana natjecanja bio je nadrealan. Dok su svi timovi imali spremne i istestirane robote, riječki genijalci su u svoju radionicu, takozvani "pit", donijeli robota u dijelovima. "Svi su nas gledali i mislili da smo luđaci. Ostali su svoje robote donosili u kamionima, već složene, a mi smo doslovno slagali dijelove tamo", kažu.
U nevjerojatnoj utrci s vremenom, uspjeli su sastaviti robota i proći inspekciju samo pet minuta prije početka prvog probnog meča.
Kad pukne branik, a član tima postane krojač
No, seriji pehova ni tu nije bio kraj. Tijekom probnog meča, protivnički robot zabio se u njihov i prepolovio im branik, ključni zaštitni dio bez kojeg ne smiju nastupiti. "To je najnezahvalnija stvar koja ti može puknuti. Ono što te treba štititi", objasnili su.
Kako nisu imali ni materijala ni vremena za popravak u radionici, uslijedila je još jedna filmska scena. Član tima Matteo, koji je srećom naučio šivati i ponio pribor u Ameriku, proveo je noć u hotelu krpajući tkaninu branika. "Šivao je do dva ujutro. Nije ni otišao na doručak, nego smo mu mi nosili hranu u sobu da može nastaviti i stići na vrijeme."
Taktički preokret i kvar u srcu robota
Nakon lošeg ždrijeba u kvalifikacijama, gdje su završili kao 34. od 36 timova, uslijedio je strateški preokret. Na savjet prijatelja iz vodećeg tima, odlučili su igrati obranu. Njihova briljantna obrambena igra protiv najboljeg tima na turniru privukla je pažnju svih.
U napetom izboru za doigravanje, doživjeli su razočaranje kad ih tim s kojim su se sprijateljili nije izabrao. "Sve su nam lađe potonule", priznali su. Ipak, uslijedio je šok - izabrao ih je drugi najbolji savez, predvođen timom s Tajvana. "Gledam Nikolu, jesam li dobro čuo broj? Nisam bio svjestan što se događa." To je bio prvi put u povijesti da je neki hrvatski tim izabran u savez na ovakvom natjecanju.
A onda, vrhunac drame. Dvanaest minuta prije početka ključnog meča doigravanja, robot se nije htio upaliti. Otkrili su pregorjelu žicu skrivenu duboko u "srcu robota", na najnedostupnijem mjestu. "To je posao za koji vam inače treba minimalno dva i pol sata. Mi smo rezali robota, rezali špage, šest ljudi je guralo ruke unutra."
U posljednjim sekundama, uspjeli su osposobiti robota tek toliko da se može kretati. "Jednog člana smo poslali na teren da odugovlači suce. Trčali smo s kolicima kroz dvoranu dok su se inspektori derali da nema trčanja. Da smo zakasnili još deset sekundi, bili bismo diskvalificirani."
Unatoč svemu, odigrali su sjajno i stigli do polufinala donjeg ždrijeba, što im je u konačnici donijelo treće mjesto. "Nismo imali što izgubiti. Gurala nas je želja da odigramo do kraja, jer kad smo već toliko truda uložili, morali smo uspjeti", zaključili su dečki. Svoj uspjeh duguju i mentorima Goranu Buneti i Patriciji Nicolaus te donatorima, među kojima su Primorsko-goranska županija, Ministarstvo znanosti i obrazovanja te Tehnički fakultet u Rijeci.
Cijelu priču i detaljan dnevnik iz Chicaga zainteresirani mogu pročitati na njihovoj službenoj stranici crobotics.info.
