Usred katastrofalnih požara koji su posljednjih dana poharali Dalmaciju, riječki nadbiskup mons. Mate Uzinić objavio je na društvenim mrežama razmišljanja na temu aktualnih događanja, poslavši snažnu poruku podrške i suosjećanja svima pogođenima. Njegova objava dolazi u trenutku dok se vatrogasci i ostale službe bore s vatrenom stihijom koja je progutala stotine hektara raslinja i ugrozila domove.
"Danas posebno mislim na ljude pogođene velikim požarom na omiškom području: na ozlijeđene, na one koji su morali napustiti svoje domove, na sve koji su pretrpjeli štetu i koji sa zebnjom gledaju što im donose dani pred njima", započeo je nadbiskup.
Osobna pogođenost i molitva za stradale
U nastavku objave, nadbiskup Uzinić otkrio je i osobnu povezanost s omiškim krajem, što cijeloj situaciji za njega daje dodatnu težinu. Njegove riječi odražavaju duboku empatiju, ali i poziv na konkretno djelovanje koje nadilazi samu molitvu.
"Ono što se ovih dana događa na omiškom području posebno me dotiče jer tom gradu administrativno pripada i moje rodno mjesto, a i sam sam ondje dvije godine pastoralno djelovao kao župni vikar. U molitvi sam sa svima pogođenima, a vatrogascima, vojnicima, policajcima, medicinskom osoblju i svima drugima koji nesebično pomažu izražavam duboku zahvalnost i podršku, uz podsjetnik svima nama da je vjera koja 'dobiva tijelo' ona vjera koja kreće ususret čovjeku kojemu je potrebna pomoć", poručio je Uzinić.
Marijino Uznesenje kao poruka nade
U svojoj poruci Uzinić se osvrnuo i na značenje svetkovine Velike Gospe. Podsjetio je da Uznesenje Blažene Djevice Marije ne govori samo o Marijinoj prošlosti, nego i o budućnosti svakog čovjeka. Marijino uznesenje, istaknuo je, pokazuje ono što je Kristovim uskrsnućem obećano Crkvi i svakome vjerniku. Ono što je za Mariju već ostvarena stvarnost, za čovjeka je još obećanje.
„Marijina proslavljena sadašnjost naša je budućnost“, poručuje Uzinić, naglašavajući kako upravo ta nada oblikuje i način na koji živimo sadašnjost.
Prema njegovim riječima, čovjek nije pozvan ostati zarobljen u prošlosti niti pasivno čekati budućnost. Prošlost ne može promijeniti, ali iz nje može učiti, dok budućnost još ne posjeduje. Ono što mu je povjereno jest sadašnjost – trenutak u kojem može djelovati i biti uz druge.
Svoju je poruku zaključio snažnom teološkom mišlju, koja ujedno predstavlja i poziv svim ljudima dobre volje. "Jer kada na tuđu nevolju ne ostanemo ravnodušni, nego dopustimo da nas pokrene na blizinu, solidarnost i pomoć, tad Božja riječ postaje život."
