Kako se radovi na obnovi fasade Željezničkog kolodvora u Rijeci približavaju kraju, snima se i dokumentarni film o kiparicama-restauratoricama koje mu vraćaju izvorni sjaj. Film naziva „Izvori sjaj“ producira Level 52 iz Labina, a cijeli projekt sufinancira Hrvatski audiovizualni centar i Grad Rijeka. S koautoricom i producenticom filma Biancom Dragostin porazgovarali smo ukratko o ovom filmu.
„Moje je ime Bianca Dagostin. Živim u Labinu gdje i radim kao producent za Level 52. Diplomirala sam 2011. Produkciju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, te magistrirala na odsjeku Cinema, televisione e produzione multimediale na Sveučilištu u Bologni 2014. Nakon stažiranja na različitim filmskim manifestacijama i festivalima, radila sam kao novinarka i urednica mozaičnih programa na lokalnoj televiziji TV Istra. Nakon toga sam se priključila timu Level 52, u kojem posljednje dvije godine imam prilike raditi na brojnim dokumentarnim i komercijalnim projektima. Među filmovima na kojima sam radila bi svakako istaknula dokumentarni film “Labinska republika“, koji smo producirali za HRT prošle godine“ ukratko nam o sebi govori Bianca Dragostin.
Foto: Antonio Zulijani
Kako je došlo do ideje o snimanju filma koji prati rad kiparica-restauratorica na obnovi Željezničkog kolodvora u Rijeci?
U rujnu 2021. koautor filma „Izvorni sjaj“ Toni Juričić mi je poslao članak o kiparicama restauratoricama koje rade na obnovi Željezničkog kolodvora u Rijeci. Međutim, u članku su djevojke predstavljene kroz stereotip građevinski radnika, kako zvižde prolaznicima i piju pive na skeli. I to nas je ponukalo da im se obratimo i probamo dublje otkriti njihovu priču.
Film prati rad i svakodnevicu kiparica-restauratorica. Kako iz Vaše perspektive izgleda njihov svakodnevni život s obzirom na to da je za ovaj posao potrebna izrazita pedantnost, fizička i mentalna snaga?
Čim smo proveli malo vremena s njima u glavi nam se već zavrtio film koji bi snimali. Upravo filmski medij omogućit će nam da ispričamo njihovu priču na više razina: fizički naporan posao, vrijednost koji taj posao ima za društvo te izvorni sjaj koji vraćaju objektima, ali i sjaj kiparica restauratorica koji ćemo otkriti u filmu. Nije dovoljno vidjeti „fasadu“, treba temu bolje upoznati i istražiti kako bi se donosili komentari o nečemu i to je ono što želimo postići ovim filmom.
Foto: Antonio Zulijani
Posao kiparica-restauratorica ruši i mnoge rodne stereotipe, a u filmu će biti riječi i o tome. Možete li nam otkriti pokoji detalj?
Pa zasigurno je još uvijek u našem društvu „čudno“ da žene odabiru ovakvo zanimanje. I same restauratorice su se susrele s komentarima da su se „namontirale na skelu“, „da ništa ne rade“ i slično. Stereotipi o tome što je ženski, a što muški posao su trebali odavno nestati, kao i što naše protagonistice pokazuju. Najvažnije da osoba radi što voli i bude sretna.
Osim toga, njihovo je zanimanje od kulturološke i društvene važnosti. Kako će ono biti prikazano u filmu?
Kroz dosadašnji rad na filmu iz prve ruke smo otkrili koliko je restauracija složen proces. Prolaznici olako donose sud o onom što vide, i na samom snimanju su nam prilazili ljudi i komentirali izgled kolodvora. Ne razumiju svi koliko posla je iza takvog zahvata pa se nadam da će ovaj film u tom pogledu pokazati kompleksnost njihovog rada. Divim se tim ženama i muškarcima koji satima stoje na skučenoj skeli i rade na jednom elementu kako bi ga vratili u početno stanje. U suvremenom društvu gdje brzo živimo i gdje je lakše kupiti nešto novo nego popravljati staro, njihov rad ukazuje na to da bi trebali više cijeniti baštinu koja nam je ostavljena u nasljeđe.
Foto: Antonio Zulijani
Gledate li, nakon snimanja filma, drugačije na posao kiparica-restauratorica? Koliko se to viđenje promijenilo otprije?
Svakako. Ono što mi puno znači je da imaju povjerenja u nas i da imamo prilike dublje upoznati njihove priče. Upravo to kako smo ih mi kao ekipa upoznali i otkrili koliko su posebne te koliko je to zanimanje specifično, to želimo prenijeti na veliko platno.
Kada možemo očekivati film?
Sada smo u fazi snimanja, a krajem ožujka kreće montaža. U planu je da film izađe u jesen.
Tko sve sudjeluje u kreiranju filma?
Toni Juričić je scenarist filma te zajedno radimo na režiji. Direktor fotografije je vrhunski riječki snimatelj Mateo Jurčić, a sa lokacijama nam je pomogao Saša Vukosav. Producent filma sam zajedno sa Sanelom Isanovićem, koji ujedno radi zvuk i glazbu na filmu. Za odlične fotografije sa seta je zaslužan Antonio Zulijani. Film sufinanciraju Hrvatski audiovizualni centra i Grad Rijeka, a ovim putem zahvaljujem tvrtki Terracotta d.o.o. koja radi na obnovi kolodvora i čije restauratorske zahvate snimamo te Hrvatskim željeznicama koje su nam izašle u susret s dozvolama za snimanje.
Foto: Antonio Zulijani
Tvrtka Level 52 iza sebe ima i mnoga priznanja, nagrade i ostvarenja. Možete li navesti neke od njih?
Prošla je godina bila jako uspješna za Level 52. Dobili smo čak 9 međunarodnih priznanja za promotivni film koji smo radili za TZ središnje Istre „Dare to Explore“. Film je proglašen najboljim filmom u Hrvatskoj u kategoriji Regije na renomiranom Zagreb Tour film Festivalu a osvojili smo za njega Telly awards i Berlinskog medvjeda na Golden City Gate. Te nagrade za nas su kao mali oskari i puno nam znače. Osobito jer smo iz malog mjesta dok je većina audiovizualne produkcije je fokusirana u većim središtima. Ali volimo posao koji radimo i veselimo se budućim projektima.
Foto: Antonio Zulijani
Tekst: Lidija Balog
