Posljednji pozdrav u njezinom stilu
Na službenoj Facebook stranici Vedrane Rudan u utorak je osvanula kratka, ali snažna poruka koja je u samo nekoliko riječi sažela njezin životni stav i stil: 'VEDRANA je otišla na područje bez signala'.
Upravo je tu metaforu, 'odlazak na područje bez signala', sama najavila gostujući u jednoj televizijskoj emisiji godinu dana ranije, dajući naslutiti kako želi da se pamti njezin kraj - ne kao tragičan poraz, već kao svjestan odlazak u nepoznato.
Otvorena i surova borba s bolešću
Vedrana Rudan je u svibnju 2024. godine javno objavila da boluje od karcinoma. Od tog trenutka, njezina borba postala je javna, a njezine kolumne i objave pretvorile su se u bolno iskren dnevnik suočavanja sa smrtnošću. Bez uljepšavanja i patetike, svojim je čitateljima pružila sirov i necenzuriran uvid u fizičke i psihičke muke koje prolazi. Spisateljica je i ranije javno opisivala svoju borbu s rijetkim rakom, ne štedeći detalje o dijagnozi i sustavu.
'Moj je rak jebeno rijedak, zove se rak žučnih kanalića, čini mi se. Nisam pročitala ni otpusno pismo ni tip ni Internet prognoze. Doduše negdje sam naletjela da od prvih simptoma do smrti imaš čak tri mjeseca da prevariš muža, razbaštiniš djecu ili ljubavnika pošalješ u kurac. I nije neki rok', napisala je u svom stilu, dodavši kako pripada malom postotku onih koji se mogu operirati. Nije štedjela ni kritike na račun zdravstvenog sustava, opisujući kako je liječenje morala platiti jer nije 'ušla u kvotu' HZZO-a. 'Ostali ili crknu od raka ili im u pomoć uskoče prijatelji', zaključila je.
Beskompromisna karijera bez cenzure
Rođena u Opatiji 1949. godine, Vedrana Rudan izgradila je karijeru koja nikoga nije ostavljala ravnodušnim. Njezin debitantski roman 'Uho, grlo, nož' iz 2002. godine lansirao ju je među najčitanije autorice u regiji i definirao njezin stil – direktan, provokativan i bez dlake na jeziku.
Otvorenim pisanjem o bolesti, Vedrana Rudan je svoju posljednju životnu bitku pretvorila u društveni čin. Odbijajući uljepšavati stvarnost, potaknula je važne razgovore o pravima pacijenata, kvaliteti zdravstvene skrbi i tabuima koji okružuju umiranje.
Njezin odlazak ostavlja prazninu na hrvatskoj i regionalnoj kulturnoj sceni. Otišla je autorica čiji se glas nije mogao ignorirati, žena koja je pisala i živjela po svojim pravilima, do samoga kraja. Otišla je na područje bez signala, ali njezin signal ostaje vječno zabilježen u njezinim knjigama.
