Dobre primjere treba isticati, uostalom, publika traži informaciju i ovaj osvrt na dva igrača umaške gastroscene ima upravo tu namjeru - pružiti provjerenu informaciju.
Rekordno svakako nije, jer cijeli Jadran bilježi slabije brojke. Bit će one i manje, nekako se nameće takav zaključak, jer - cijene su nerealno visoke, usluga poslovično loša, a nismo jedini koji imaju more, plažu i sunce.
Upravo zato ideja je bila provjeriti koliko je doista slika loša, postoje li mjesta koja nude puno za malo? Ok, za malo sigurno ne, ali ono što zovemo "value for money", vrijednost za novac.
U sljedećih nekoliko tjedana Teklić će predstaviti, predložiti nekoliko provjerenih kvalitetnih mjesta, onih koja nude upravo to - vrijednost za novac. I u kojima se gosti osjećaju dobro.
Umag je prije nešto više od dva tjedna bio centar sportskog svijeta. Ok, ne baš svijeta, ali tako si volimo tepati, znajući da ozbiljnih, velikih sportskih natjecanja kod nas uglavnom nema. I upravo zato ovaj umaški ATP treba čuvati kao grumen zlata, paziti ga i maziti, usavršavati ga i osvježavati.
Za početak, malo je takvih teniskih arena - s pogledom na more, u biti jedva 50 metara od mora. Arhitektonski, to remekdjelo Marjana Videca tako lijepo stari da je jednako svjež i atraktivan danas, kao i 1990. godine.
Steve Aoki i Fedde Le Grand pobrinuli su se da turnir zadrži reputaciju elektronski jakog događaja, a Talijan Luciano Darderi da trofej ne mora daleko putovati.
Dakle, hrana.
Klasični umaški gurme u velikom šatoru, za vrijeme ATP-a, bio je skup ali posve korektan. Moglo se naići na odlični San Daniele pršut, na neke probrane sireve, vina je bilo vrlo kvalitetnog, porcije male, zgodne za kušanje i recimo da je taj dio tradicionalno funkcionirao dobro. Gužve su bile velike, čak su i pizze, po 5-7 eura za komad, išle jako dobro.
No, ostavimo se ATP-a, priča je ovo o dva kvalitetna mjesta, ne nova, ali dobra i pouzdana.
Nezaobilazni Garden i raj za klince
Snack bar Garden nije dugo stanovnik Umaga. Ali u tih nekoliko godina postao je mjesto za dobru, brzu hranu, za zabavu, za odmor, za dječju igru. Mislilo se upravo o tome, da obitelji imaju gdje ostaviti djecu, da taj boravak ne bude "fast food for a fast run", nego da se ugodno protegne. Igraonica je, dakle, bitan dio strategije i tu Garden dobiva peticu.
Hrana je brzinska, ali ne u onom lošem smislu. Brzo dolazi na stol, topla, spretno složena, privlačna izgledom.
Garden je prije svega burger bar, to mu i jest flagship jelo, ali - to nikako nije sve.
Na preporuku osoblja, naručili smo nedavno rebarca. I bili pomalo skeptični, jer - rabarca moraju, baš moraju biti dobra, mekana, sočna. I bila su! Odlično, lijepo aranžirano, sve onako kao treba.
Palačinke za kćerku, također odlične, sa sladoledom. Ekstremno ljubazna konobarica koja se ne krevelji, nego preporuči, donese, rado posluša recenziju. Eto, to je taj umaški Snack bar Garden, a nije loše baciti oko i na galeriju fotografija.
Parenzana blista
Druga preporuka, maksimalno iskrena i, vjerujemo, objektivna zove se Parenzana. Poznat termin vjerojatno većini čitatelja Teklića, ali ovdje je riječ o hotelu i o restoranu. Ajmo prvo dvije riječi o hotelu.
Nepretenciozan, ali lijep, ukusno uređen, smjestio se malo izvan Buja. Tri zvjezdice su prava mjera i realna ocjena ovog objekta. Treba li nam više? Definitivno ne. Sobe udobne, ispod 120 eura u visokoj sezoni. S doručkom. Je li puno? Nije, vrijedi svaki euro, ne samo radi ambijenta, nego i zbog doručka koji je u cijeni. Kvalitetan, šaren, pravi hotelski, ali ne konfekcijski. Hotel, dakle, ima sve šanse postati klasik, a ako se ostvare planovi vlasnika, izgradnja bazena, onda priča postaje još ozbiljnija. I ovako, Casa Romantica La Parenzana, to je službeni naziv objekta, odlična je polazna točka za biciklističke ture tijekom cijele godine.
Otvoriti hotel u središnjoj Istri, a ne pripaziti na gastronomiju, bio bi diletantski potez i siguran put u propast.
La Parenzana je svojih prvih godina doista malo "plivala" po kriteriju gastro-ponude. Nije da se jelo loše, ali je koncept bio nejasan, nekad su i jela znala tako izgledati.
I onda se vlasniku hotela dogodio brat Marko!
Uz Aninu asistenciju (namjerno ne pišemo prezimena, neka sve ostane ovako, površno, ležerno), restoran je u kratkom roku postao odličan. Ali doista odličan.
Uostalom, Istra je najbolje što Hrvatska ima, ne samo kad je riječ o hrani, ali kako je sada hrana tema, red je spomenuti čime to Parenzana oduševljava domaću i inozemnu publiku, brojne Talijane koji tijekom godine navrate samo radi dobrog ručke ili večere.
Mediteranska kuhinja, ukratko. Logično da neće biti alpska, ali nije loše napomenuti.
O cijenama u ovom tekstu nećemo. Samo radi orijentacije - file brancina na kremi od celera, sa sotiranim povrćem, košta 26 eura. U La Parenzani ne divljaju s cijenama, ali zato jako paze na kvalitetu hrane i vina. Isplati se provjeriti, možda ukomponirati s izletom u nestvarno lijepi Grožnjan.
Tekst: D. Figenwald
