Rab fun & dine: Rab blista, kvalitetno se hrani i pretvara u ozbiljnog sportaša!

Kratak vodič provjerenih mjesta na, zna mnoge, najljepšem kvarnerskom otoku donosi pizze, ribu, tartar od tune, zanatski sladoled, cijeđene voćne sokove, zabavu i sport.

Autor ovog ljetnog osvrta na jedan od naših najljepših otoka proplivao je prije gotovo pola stoljeća u Supetarskoj Dragi i vrlo je vjerojatno sentimentalno vezan za Rab. S druge strane, zapamtio je čuvenu loparsku plažu kao mjesto gužve, pretoplog i preplitkog mora, generalno kao otočki kutak koji se može pa skoro i treba zaobići. Dogodilo se nešto posve drugo – kupanje u Loparu bilo je jedno od boljih zadnjih godina na Jadranu! Ali krenimo redom.

Ideja da se predstavi Rab, otok o kojem uglavnom svi znamo barem nešto, ne bi imala nekog smisla da nije u svojoj esenciji sadržavala riječi: gastro i zabava. Dakle, prestavljanje Raba kao mjesta u kojem se dobro jede i dobro zabavlja. A ne samo vrhunski pliva i bućka.

Da ne bi bilo lutanja i praznoga hoda, pokucali smo na vrata TZ-a, skromno i ponizno, u potrazi za informacijom koju o Rabu nismo znali. Tandem Ivana Matušan i Luka Perčinić dovoljno je mlad, a opet, čini se, i turistički iskusan, pa premda smo skeptični kad se radi o konceptima jadranskih TZ-a, ovdje je posve druga priča. Sve nekako u znaku obilježavanja 135 godina organiziranog turizma na Rabu, nekad samo zdravstenog, lječilišnog centra, a danas sve više outdoor destinacije, duo Matušan/Perčinić poput uigranog teniskog „mix doublea“ pojašnjava koncept.

Pješačenje, kajak, bicikli, ronjenje... Želimo produljiti ionako sve dulju sezonu, s tim da zadržimo sve ono što Rab i čini povijesno važnom destinacijom – reći će direktorica TZ Raba.

Istraživanje na temu prvih rapskih obitelji dovelo je do postavke virtualnog muzeja, svjetlećih solara, atrakcije koju je EU financirala sa 150.000 eura, pa je Rab tako dobio još jednu zanimljivu dimenziju.

Underwater photo marathon je također nešto čime se ponosimo, a fotografije s tog događaja odlaze u cijeli svijet. Riječ je o online natjecanju, o prikupljanju radova odnosno fotografija, ocjenjivanju, te proglašenju najboljih podvodnih motiva – pojašnjava Luka Perčinić, sportaš i desna ruka direktorice TZ-a.

Mogli bismo satima nabrajati sve ono što se na Rabu u i Rabu događa, ali ovo je ipak priča o gastronomiji i zabavi, pa za kraj uvodnog dijela samo podsjetnik da je vrhunac sezone Rapska fjera (događala se od 25. do 27. srpnja). A svi znamo što je Rapska fjera.
Moderni Lamar sa spektakularnim pogledom
Brodićem za nekoliko eura stiže se do Lopara. Cijene brodskog taksi prijevoza na Rabu su niske jer su subvencionirane, jer uglavnom sve odrađuje jedna obitelj, a da priča bude još veći štos – sami izrađuju brodove kojima prevoze putnike po otoku.

Najkraća ruta, ona od centra do Padove 1, gdje se smjestio Valamarov hotel Padova i atraktivni aquapark za ludovanje po napuhancima, košta 2 eura. Doista nije puno.

Mi smo, dakle, isplovili dalje, prema Loparu, a sa samo jednim ciljem: provjeriti kako funkcionira potpuno novi plažni objekt koji ima ambiciju biti i klub.

Mi to već jesmo! – ispravlja Mateo Vedrić (na fotografiji s kolegicama iz šanka), iskusni konobar i barmen, koji zimi teše zanat u Tirolu, a ljeti, eto, upravo u ovom objektu.

Lamar (s atraktivnom terasom i divnim pogledom) se zove to mjesto i već na prvu je jasno da je Lopar dobio ozbiljnog igrača. Ne čudi, jer je vlasnik Nik Lekaj dugo u ovom biznisu, pa premda i dalje mlad, skupio je iskustvo i ponešto novca za ovakav projekt. Doručak, ručak i večera, jaja na 101 način, grill, bruschette, cijeđeni sokovi, šejkovi, pa sve do ozbiljnih koktela koje, naravno, konzumiramo tek u drugom dijelu dana.

Pizza sendviči s pistakijom su nam forte, burratta također, mislim da nije neskromno reći da smo drugačiji i, nadam se, bolji od ostalih u Loparu. A imamo i partije dvaput tjedno, vidjet ćete kako to izgleda ako navratite večeras... – govore gotovo uglas vlasnik Nik i voditelj poslovanja, Mateo.

I bome smo stigli navečer.

Ne, nismo ljubitelji domaćih hitova i zadržavanje je zato bilo kraće, ali ono što je nemoguće ne primjetiti jest – vesela, ozarena lica publike, rasplesana mladež, dobrim dijelom upravo s otoka.

Mi želimo biti zanimljivi i stranim gostima, naravno, zato puštamo internacionalne hitove. Ali iza ponoći ipak tu ostaju naši, pa se program njima prilagodi, vjerujem da je to pravi put – pojašnjava Lekaj. I čini se da je potpuno u pravu. Ne treba strahovati za Lamarovu budućnost, noćni se život Lopara diže, ne samo u sezoni.

Foto: Laura Lekaj

Foto: Laura Lekaj

Conte Nero je sve samo ne crn

Kad dolaziš na mjesto gdje dugo nisi bio i scena se sasvim sigurno promijenila, mudro je imati savjetnika. Moj je savjetnik bio Feđa Gjukić, Purger sa 6-godišnjim rapskim stažem, suvlasnik vodenih napuhanaca, odnosno akvaparka, te novog, najnovijeg ludila u Loparu, raskošnog adrenalinskog parka. No, o tom je parku nedavno pisao teklic.hr, pa ćemo ovaj put preskočiti.

Gospodin Gjukić nam je, dakle, preporučio nekoliko gastronomskih točaka koje se, ako ste imalo ambiciozni, ne preskaču.

Conte Nero je slatki, šareni, voćni kutak u srcu Raba.

Sigurno najbolji otočki sladoled, sigurno najbolji kolači (uostalom, obitelj vlasnika je „izumila“ čuvenu Rapsku tortu), ugodno mjesto u koje se nakon prvog puta poželite vratiti svakog jutra. Conte Nero je i restoran, ali od svega je najbolji štos što je to navečer i klub!

Pojma nisam imao, nisu me informirali, naprosto sam nakon hotelske večere poželio pojesti vrhunski sladoled. I eto me u Conte Neru opet, ali u kasnim večernjim satima. Zadnji tren za sladoled, ali početak za party! Krcati atrij, svi su u formi, pleše se i doista ispada da je Rab prepun plesnih duša, gdje god da dođeš, kao da smo na Kubi, a ne na Kvarneru.

Ovo je i zamišljeno kao polivalentno mjesto. Naša slastičarska tradicija, ako govorimo o obitelji, je duga i dosta jaka, Rapska je torta probila granice i otoka, a rekao bih i države. Nekako je bilo logično da u tom smjeru nastavimo. U pravu ste, Conte Nero je više, to je mjesto dobre hrane i zabave, u doista jedinstvenom ambijentu – pojašnjava Josip Brna i pokazuje spektakularni atrij kakvih je malo na Jadranu. Odlučio sam sladoledu od jagode dodati i okus skute sa smokvom. Čudo.

Savršena pizza iznad kristalnog mora

Predzadnja gastropostaja ovog pregleda dobrih, ali doista dobrih mjesta na Rabu bila je pizzerija. Ne bih se zamarao pizzom da se ne radi o nečem posebnom. Rekoh, vjerovao sam prijatelju Feđi, po 40 C na suncu s kćerkom odšetao uz obalu do Batane. Praktički nad morem, u najtoplijem dijelu jednog od najtoplijeg dana ljeta 2024., terasa je bila puna. Jedan stol se ukazao i zgrabili smo ga. Naručili pizzu s carpacciom od tune, te grčku salatu. Pogledali smo pizze na susjednom stolu i znali kakav nas koncept očekuje. Nije napoletana, nije niti tzv old school, nego neka sredina. Sastojci vrhunski, tuna dobra, masline najbolje moguće, mozzarella prava... Ocjena pet! Salata je također bila hladna, osvježavajuća, onakva kavu je moja kći željela da joj stigne za stol. Nakon pizze, tiramisu s jagodom. Jednako vrhunski. Priču smo ponovili sutradan, ovaj put s drugačijom pizzom. Ali jednako odličnom. Očito, u Batani se radi ozbiljan posao. Što, uostalom, potvrđuje i vlasnik Dino Šubašić, kojeg sam baš te večeri poželio upoznati i pohvaliti zbog, za Jadran neuobičajene, profesionalnosti konobara, te, naravno, radi odlične pizze.

Nije i ne smije profit biti jedini motivator, govori - jer će gost to osjetiti. Naprotiv, mora znati da smo mi ovdje radi njega, ne obrnuto. I zato toliko konobara, zato nešto veći troškovi održavanja, zato ovakav ambijent, na kraju – zato i krcata terasa svake večeri. To su više ili manje bile Dinove riječi, a zgodna je činjenica da je spretni pizzajol stigao iz Srbije. Boban Janković primarno čak i nije bio pizzajol, ali je tu vidio prostor i priliku, zgrabio ju je, na već nagomilano iskustvo u ugostiteljstvu i u kuhinji, dodao je ovo rapsko. Batana blista, Batana je pizzerija koja bi u centru razmaženog Zagreba radila kao luda.

Leutov nadaleko poznati tartar od tune

Malo je rapskih turista koji nisu čuli za Leut. Barbatski klasik živi peto desetljeće, ali se ne umara. Svakoga dana, uz ostala jela, priprema i isporučuje silnu količinu svježe ribe. Zelenilom skriven od barbatske ceste, prepun toliko dragocjene hladovine, Leut je već desetljećima pojam dobre spize. Dinamovim navijačima 1982. godina znači nešto drugo, ali u ovoj rapskoj obitelji to je godina početka.

Gregade, tartar od tune kao flagship, kamenice i druge školjke (mi smo se odlučili za rižota)... Samo je dio onoga što se redovno nalazi na Leutovom meniju. Jasno je da uz takvu hranu mora ići i odlično vino, pa je vinska karta ovog restorana prilično bogata. Od hrvatskih nezaobilaznih, da ih sad ne nabrajamo, pa sve do Billecart Salmon rosea ili, recimo, Pomerala 2020., te Vega Sicilije za 400 eura! Prodaje li se? Naravno. U Leut dolaze i spontani šetači, ali glavnina publike je gastronomski pismena, ljudi koji točno znaju po što su stigli u taj barbatski dragulj.

Leut ipak ne želi biti isključivo elitni restoran, on je i dalje obiteljski. Takvim ga predstavljaju vlasnici Ana i Denis Pende. Mudra odluka.

Rab je, dakle, u formi. Nećemo lagati sami sebi i reći da je ova sezona jedna od onih koje će ugostitelji i hotelijeri pamtiti kao superuspješnu. Nije. Vjerojatno su mnogi potencijalni gosti kalkulirali i zaključili da im je isplativije ove sezone preskočiti Jadran. I vjerojatno su u pravu što se tiče mnogih mjesta.

Rab tu ne spada. Nema divljanja cijena, doista je sve i dalje nekako pod kontrolom. Ali zato ima predivnih gradskih kulisa, savršenih uvala za kupanje po cijelom otoku, ogroman izbor aktivnosti sporta, zabave. A tek se zagrijava kao outdoor destinacija, što znači da će sporta i kvalitetne rekreacije na Rabu zahvaljujući spomenutom tandemu iz TZ Raba s početka teksta – biti pregršt. Veselimo se.

Tekst: D. Figenwald