Nakon što te svi zasline čestitajući ti Novu godinu sa 6 klišeja u nizu, onako na autopilotu, a iz očiju im viri strah od sutra, a još više od preksutra, pitaš se- što li je sljedeće pitanje? A već unaprijed znaš što će te pitati 90% ljudi, baš kao što te pitaju za koji mjesec ''čega si se odrekao u korizmi?'', tako sada udaraju sa: ''koje su tvoje novogodišnje odluke''? Lani sam napravio čitav niz novogodišnjih odluka. Jedna od onih koje se svake godine ponavljaju su ''od sutra idem u teretanu'', iako već negdje za Tri kralja posustanem, pa sam sve te sportske aktivnosti ove godine ostavio sa strane. Isto tako, još uvijek nisam naučio otkopčati grudnjak jednom rukom. Barem ne svaki put. Nisam vježbao jer sam lijen. :) Ove godine, ustvari, nisam donio niti jednu novogodišnju odluku. Dapače, ove godine sam, nakon valjda 10 godina, konačno slavio taj divni blagdan ispod, a ne na stageu. I slušao Parni Valjak i uživao. Ponekad je korisno malo se vratiti unatrag i osjetiti kako je to kada ljudi rade novogodišnje planove, kamo će, što će, što obući, obuti, pojesti, popiti, mila majko koliko buke nizašto. Moram priznati da sam presretan što je prošlo, jer nekako mogu mirno živjeti dalje. Uglavnom, ništa se nije promijenilo, hrpa nervoze bez ikakve potrebe, ona divna demokracija kada svatko u društvu ima svoje želje i ideje kamo bi i što bi. A onda neki ni sami ne znaju što bi i kako bi. Kako divno. Došlo mi da je provedem u krevetu. :)
Po prvi puta u 2013. otvorio sam jedan internet portal da vidim što se događa u svijetu. Tako saznajem da je jedna djevojka ponovno nestala i već traje potraga za njom, ali su je srećom našli, kruh, knjige i neznamnisamšto poskupljuju za 5%, a Slavko Linić odmara u Dubaiju. Divno. Iksić u desnom kutu- zatvaram. Zabrinutost na licima ljudi sve je veća, i još uvijek ne shvaćam kakvi li smo mi to ljudi mazohisti da si sami dozvoljavamo da se toliko sekiramo oko nekih stvari na koje ne možemo utjecati previše. Možemo- ako izađemo na ulice, ali i tada čisto sumnjam. Dakle- ne možemo. Što me boli kurac gdje Linić boravi? Meni od te informacije nije ništa bolje, dapače, muka mi je od svih političara i kako se narod uzda u njih i gleda ih kao nadljude. Kako li samo vladaju eterom, ti divni, hrvatski bogovi taštine.
I opet, sve se na kraju vrti oko dvije stvari- straha i novca. Strah je danas zastupljen do maksimuma, u svakom segmentu, a kada mu se novac pridruži, lavini nema kraja.Bitka za novac, borba za opstanak, nezaposlenost, socijalni slučajevi, i tako redom. I tada ja nekidan slučajno naletim na jedan filmić na Youtubeu. Kaže ovako - što ako novac nije bitan?
Profesor na nekom sveučilištu postavio je svojim studentima vrlo jednostavno pitanje- što da novac ne postoji, da nije bitan, što bi radili?
Kako se meni svidjelo to pitanje. Do sada sam uvijek ljudima postavljao pitanje '' što ti želiš u životu'', i vrlo često ljudi nisu imalo konkretan odgovor. A ovo pitanje došlo je još bolje- što bi ti radio, onako, od srca, da nema novca? Da ne moraš to raditi da zaradiš, nego zato jer voliš? Jer te ispunjava?
Odjednom- muk kod ljudi. Ili ekstremno glupi odgovori. Ljudi ne znaju što bi, vjerujete li vi to meni? Kao da ti je netko rekao- imaš svu slobodu, što bi radio? Ljudi ne znaju. Izgubljeni su. I opet se pokazuje ono isto- ljudi ŽELE biti vođeni, pod bilo koju cijenu. Ljudi su takvi da imaju potrebu živjeti u tom konformizmu, na tom prokletom auto-pilotu koji upravlja njihovim životima. Ljudi IMAJU POTREBU osjećati tu prividnu sigurnost koja je ustvari teška utopija. I evo odgovora zašto ima toliko tužnih lica- negdje unutra, duboko u sebi, imaju skrivene neke želje i snove. Ti snovi im kroz tužan izraz lica žele izaći na površinu, probuditi ih i reći im kako ne rade prave stvari, ali ljudi ih ne slušaju. Oni i dalje hodaju po dobro utabanom putu, voze ucrtanim cestama kao da ništa sa strane ne postoji.
Vjerujem da svaki čovjek koji barem malo popriča sam sa sobom ponekad samog sebe pita koja je njegova svrha življenja. Možda ne želi svatko ostaviti neki trag, ali mislim da ne postoji osoba koja ne želi biti sretna. Najčešće nas sretnima čine one stvari za koje mislimo da su bezazlene. Ali sretnima nas čini upravo ono kada na površinu izlazimo pravi ''mi'', bez uljepšavanja. Zarobljeni između materijalne ''stvarnosti'' i samih sebe tamo duboko unutra, mi smo tako jednostavna bića koja vesele iskreni osmijeh i jedno sunce koje sramežljivo izlazi van ove hladne zime. Ležanje na podu u dnevnom boravku sa šalicom čaja u jednoj i dragom osobom u drugoj ruci. Pucketanje vatre iz kamina na RTL2. Vožnja igrice na Playstationu. Kada pas sjedne kraj nas i čeka naš sljedeći pokret. To su stvari koje nas čine sretnima.
Filmić? Pitanje? Da, što bi radili da novac ne postoji? Svatko od nas ima svoje želje, svoje talente. Neke smo otkrili, neke još nismo, ali sigurno je da je svatko od nas poseban na svoj način, jer tu smo da se upotpunjavamo i da jedni drugima olakšamo. Da činimo jedni druge sretnima. Moja novogodišnja poruka svima bila je - želim vam puno sreće, jer ako ste sretni, znači i da sve ostalo štima. Stvarno želim svima da pronađu svoju sreću, a sreća ne znači nužno i novac, kako danas svi misle.
Ako mislite da bi vam taj novac toliko olakšao stvari- a slažem se, bi, itekako, recite mi- što bi napravili da danas dobijete 100 milijuna eura na lutriji?
Opet bi krenuli klišeji, kao u 90 % slučajeva sa svime. Ovo je ogroman novac, a svi bi rekli sljedeće- kuća, auto, blablabla. Kada bi nam dosadilo trošenje tog novca, kada bi kupili kuće po cijelom svijetu, vozili se u najboljim autima, shvatili bi- da nema ništa od svega toga ako to nemamo sa kim podijeliti. A sreća je upravo u tome- dijeljenju osjećaja sa nekime koga volimo i tko nam je bitan. Tada bi možda došli do spoznaje da je sreća ipak u onom osmijehu kojeg tako dugo nismo vidjeli, da je sreća i prije bila sa nama na onom podu u dnevnom boravku, da je sreća naš pas koji čeka naš sljedeći pokret. Kaže jedna pjesma '' za mene je sreća doručak u travi''. A za mene je sreća da vam svakog četvrtka pišem svašta što mi pada na pamet. A vi to čitate. Sreća je oko nas. Svugdje. Samo moramo skinuti sunčane naočale.
Sretna vam Nova, drage i dragi moji! :)
Mauro
Pišite Mauru na maurovizija@teklic.hr
