Rijeka je ponovno postala poprište sukoba između urbanog razvoja i očuvanja zelenila. Ovoga puta, pod gusjenicama bagera našao se drvored na gradilištu novog trgovačkog centra Plodine na Donjoj Vežici. Stabla koja su desetljećima činila zeleni pojas uz rubove nekadašnje čestice Pika, uklonjena su kako bi se oslobodio prostor za novi projekt. Prizori čupanja drveća izazvali su lavinu negativnih reakcija u javnosti, a aktivisti iz grupe "Zaštita drveća u Rijeci" oštro su osudili potez investitora.
"Očito drvored koji je ukrašavao rubove čestice Pika više nije poželjan i ne može se uklopiti u novi projekt, vjerojatno jer ga nitko nije ni probao uklopiti", stoji u njihovom komentaru koji sažima frustraciju mnogih Riječana. Posebno je bolan bio način na koji su stabla uklonjena, iščupana iz korijena umjesto da im se, kako kažu aktivisti, "pruži dostojanstvo da ih se popili". Ovaj potez svjedoči o nedostatku osjećaja za okoliš, ali i o potpunom zanemarivanju činjenice da su krošnje starih stabala često dom brojnim životinjskim vrstama.
Obrazac koji se ponavlja: sumnjiva obećanja i stari grijesi
Rušenje drvoreda na Vežici, nažalost, nije izoliran slučaj, već dio šireg i zabrinjavajućeg trenda u kojem zelene površine sustavno nestaju pred naletom novih trgovačkih objekata. Slični su se scenariji odigrali i prilikom izgradnje drugih centara, poput Plodina kod Tower centra ili Lidla, gdje je očuvanje postojećeg zelenila bilo gotovo nemoguće.
Dok se gradske vlasti hvale planovima o sadnji deset tisuća novih stabala, građani su sve skeptičniji. Njihovu sumnju hrane prethodna iskustva i neispunjena obećanja. "Baš nas zanima hoće li posaditi ikoje stablo kada projekt bude završen. Ako je suditi po onima u Ulici Mate Lovraka, vjerojatno neće", jedan je od komentara koji odražava opće nepovjerenje. Postavlja se logično pitanje, zašto se postojeća, zrela i vrijedna stabla ne pokušavaju sačuvati ili barem presaditi, umjesto da se uništavaju uz neizvjesna obećanja o budućoj sadnji koja često ostane tek mrtvo slovo na papiru.
Slučaj borova u Radničkoj kao dokaz namjere
Da se ne radi o nemaru, već o svjesnoj politici investitora, svjedoči i slučaj iz Radničke ulice. Prema informacijama aktivista, Plodine su na toj lokaciji tražile rušenje javnih, gradskih borova. Projekt je, kako navode, privremeno zaustavljen tek nakon što je nadležno komunalno poduzeće odobrilo isključivo presađivanje stabala, a ne njihovu sječu. Ovaj primjer jasno pokazuje kako se interesi investitora često kose s javnim interesom i brigom za očuvanje urbanog zelenila.
Ima li lokalna tvrtka ljubavi prema svome gradu?
Ono što u cijeloj priči dodatno rastužuje jest činjenica da iza projekta stoji tvrtka Plodine, osnovana upravo u Rijeci 1993. godine. Od lokalne firme očekivalo bi se više senzibiliteta i ljubavi prema gradu u kojem je nastala i posluje. "Firma koja je 1993. godine osnovana u Rijeci ima tako malo ljubavi prema svom gradu i njegovom zelenilu", poručuju iz udruge Zaštita drveća u Rijeci.
U inozemstvu je praksa često drugačija. Velike tvrtke, posebice one s lokalnim korijenima, nerijetko u svoje projekte integriraju javne sadržaje poput parkova, dječjih igrališta ili zelenih oaza, vraćajući tako dio profita zajednici i pokazujući društvenu odgovornost. U Rijeci se, čini se, takva praksa još nije ukorijenila. Umjesto parka, građani će vjerojatno dobiti još jedan kafić na užarenom asfaltu parkirališta.
Ovakvi potezi ostavljaju duboke ožiljke na tkivu grada. Sječom svakog stabla Rijeka gubi ne samo dio svoje prirodne ljepote, već i dragocjene saveznike u borbi protiv ljetnih vrućina i zagađenja zraka. Ostaje gorko pitanje koje postavljaju zabrinuti građani: "Što će ostati od Rijeke za deset godina, hoće li itko od starijih ljudi moći uopće prepoznati svoj voljeni grad?" Ako se trenutni trend nastavi, odgovor bi mogao biti poražavajući
