Na Facebook stranici "Spasimo otok Ilovik" osvrnuli su se na trenutno stanje u luci Mrtvaška. Nakon incidenata, raznih apela, problemi i dalje egzistiraju. Naime, stanovnici Ilovika do mulića mogu svoje stvari isključivo prenijeti kariolom.
"Kariola
Jedino prometalo koje trenutno vozi po Mrtvaški je kariola. Ne radnička puna betona, nego lijepa zelena crvenog natpisa SOS kojim mještani Ilovika, radnici, turisti i svakojaki namjernici prenose svoje stvari od parkirališta do mulića.
Priča se da je postala toliko popularna da će i Turistička zajednica Malog Lošinja uskoro kupiti bar još desetak komada, pofarbati ih i staviti veliki logo - LOŠINJ – GRAD VITALNOSTI. Svi turisti željni avanture, fizičke aktivnosti, odmjeravanja snage, gubitka masnog tkiva i znojenja bez saune, pohrliti će u Mrtvašku voziti kariole. Kao što za boćanje imate jog, tako se ŽLU pobrinula da se od ograde kod kontejnera prema muliću „uredi koridor“ za vožnju kariole. Malo su „falili“ poravnati zadnji dio ispred mulića pa tamo kariola zna zapeti za kamen, čak se i prevrnuti nespretnijim vozačima, ali sve je to dio ove sportske uživancije.
Kad sunce zagrije goli kamen, Mrtvaška postaje poligon idealan za ispitivanje izdržljivosti vozača kariola. Tko će brže do mulića i natrag, tko može prevesti više tura, tko može natrpati više stvari, a da mu ne popadaju po putu. Sve su to sportske discipline koje će, ako stvar zaživi, možda doživjeti i svjetski uspjeh, možda se jednog dana nasmiješi i olimpijada?
A TZ Malog Lošinja samo treba početi štancati suvenire – kariola privjesak, kartonska slika prekrcane kariole na lošinjskoj rivi na kojoj gurnete glavu kroz otvor za slikanje da izgleda kao da ste mišićavo momče ili djevojče sposobno prevesti hrpu kamenja s Mrtvaške, sve do bijelih kariola na kojima piše Lošinj – Island of Vitality. Simbol Lošinja se stvorio sam od sebe!
Ili od očaja ljudi natjeranih na patnju ni iz kakva razloga?
Prošlo je tri tjedna od crnog ponedjeljka 13. kad su jake policijske snage temeljne policije, specijalne, interventne, uz zaštitare, pohapsili 10% mještana Ilovika, dvije žene poslali u bolnicu, a žene i starce mučili na suncu ne puštajući ih do plovila na muliću dok to civil koji je zapovijedao policijskim snagama nije odobrio.
Taj su dan otjerali Ilovčane iz Mrtvaške, automobile im odvezli pauk vozilima, a golemim strojevima nanijeli hrpu kamena i zemlje uzduž puta prema muliću da se više nikad ne bi tamo mogli parkirati ili vozilom doći do mulića. Put je ostao pun grota, neravan i tek po objavi snimke mučenja paraplegičara iz Njemačke u invalidskim kolicima na putu od mulića do parkirališta, poravnali su i proširili prolaz da se vozilom može do mulića.
I to je sve. Tu svi radovi staju
Ali mučenje u novom getu Mrtvaška ne prestaje. Stražari, koje masno plaća Županijska lučka uprava, ljudima ne dozvoljavaju iskrcaj robe bliže muliću. Na pitanje putnika zašto ne bi autom odvezli stvari bliže plovilu, odgovaraju da je to gradilište. Kakvo gradilište kad nema ničega? I onda dolazi famozno objašnjenje – ne smijemo, jer Balija sve gleda na kameri i odmah zove šefa. Dakle, nekakav Balija si je dao za pravo da poput Sauronovog oka iz Gospodara prstenova cijele dane promatra kretanje ljudi u uvali Mrtvaška, ne samo da određuje koga će policija privoditi, nego i da se može naslađivati patnjama ljudi koji po suncu voze svoj teret na putu od kontejnera postavljenog na zemljištu koje ni nije gradilište do starog austro-ugarskog mulića.
Nije čudno da postoje ljudi koji uživaju u patnjama drugih živih bića, da ih vole promatrati, da se njima naslađuju, da tim patnjama zadovoljavaju svoje nagone.
Ali u normalnom društvu kakvim se svi smatramo, čudno je da svi vide tu patologiju i da nitko ne reagira! Štoviše, policija ju podržava! Jesmo li kao ljudi svi prihvatili da je ovakvo ponašanje nešto na što se ne treba reagirati? U Drugom svjetskom ratu, ljudi su prolazili pored geta i jednako nisu reagirali. Zar se ništa od tada u našem društvu nije promijenilo?
Tri tjedna se u Mrtvaškoj ništa ne radi. NIŠTA! Tri tjedna ljudi su prisiljeni na mučenje, nošenje teških stvari po kamenju, po suncu koje nesmiljeno prži. Stari i nemoćni vuku se do auta, majstori tegle svoje alate, fratri su kariolom vozili cijeli frižider, obični ljudi stvari iz dućana koji im trebaju za normalan život, kruh, paštu, rižu, sol, šećer, mlijeko, jogurte…
Zar je za to trebao sav onaj cirkus s policijom? Zar je za to lošinjska policija privodila ljude koji su mirno stajali na cesti?
Čak i da će strojevi sutra doći (a znamo da neće), zašto danas, kad nema nikoga i ničega, ljudi ne mogu doći iskrcati stvari bliže muliću?
Što se može očekivati od grandioznog projekta Mrtvaška, ako za male, obične ljude ne da nema razumijevanja u fazi kad se ništa ne radi, nego su izvrgnuti teroru osobe ili osoba na vlasti dok projekt nije ni započeo?
Nadamo se da ni neće, jer to bi pokazalo da smo kao društvo propali zbog svoje inertnosti da promijenimo loše stvari za bolje, da smo postali nezainteresirani za korupciju i prihvatili je kao sastavni dio života.
Što bi rekao župan Zlatko Komadina kad bi netko zatvorio njegov put do kuće i da mu žena mora u karioli voziti špežu do kuće dok ju neki muškarac promatra kamerom?"
Izvor: Screenshot FB
L.B.
