Po tom pitanju već bi se mogli prozvati „stručnjacima“, mađioničarima koji od malog često nedovoljnog prihoda uspiju preživjeti mjesec, a da pritom nemaju u rukama iluzionistički šešir i štapić. Oduzeti s one strane da bi se pokrili troškove na drugom polu, već je ustaljena dobro poznata strategija.
Nije javna tajna da postoje legalni načini zarade malih, ali i velikih svota. Recimo kladionice su za razliku od prehrambenih trgovina otvorene »i svecom i petkom«. Ako dan prije niste kupili namirnice za objed, u nedjelju ili na praznik, ručka nećete vidjeti, osim ako ne odete u restoran. Vrata kladionica sa druge strane su vam „širom otvorena“. A tu je i online klađenje. Možda to ukazuje, da smo štedljivi i proračunati, jer hranu koju kupimo, pojedemo i probavimo u određenom vremenu, novac kojeg zaradimo, ovisno o sumi mora dočekati barem ponedjeljak. Pošto kladionica ima svugdje oko nas, to valjda dokazuje da se u globalu volimo kladiti. Pa i oni kojima je klađenje nepoznato, vjerojatno opaze da im nešto „fali“ kad odu u posjet zemljama, gdje one nisu tako česta pojava. Hrana u redu, narod gostoljubljiv, zabava dobra, ali nema kladionice na „svakom kantunu“.
Za one koji vole brojeve, a nisu poznavatelji sporta, tu je loto. Fascinantno je kako tehničko stvorenje zna prije nego igrač dobitnik, gdje je uplaćen listić i koliko je uopće dobitaka ostvareno u odigranom kolu. Samo treba osluškivati gdje je izvor euforije glavnog dobitka. Brojevi i kombinacije su lutrija. Poznajem ljude koji igraju loto od pamtivijeka i jack-pot još nisu vidjeli.
Ako sa lutrijom niste na ti, tu su kvizovi znanja. U tom pogledu dobro je biti „hodajuća enciklopedija“ ili taj dan „ustati na desnu nogu“ pa da sreća ide „ruku pod ruku“ odnosno da se pitanja „potrefe“. Katkada ni to nije formula koja dovodi do željenoga cilja, jer manjka važna komponenta, odnosno dobra strategija.
Kada ne znamo, recimo kako se je zvala Wagnerova mama, ili nam se jednostavno ne da ići u „boj“ znanja sa konkurencijom, možemo zapjevati. A i to zahtijeva znanje stihova.
Do prije par mjeseci postojala je mogućnost zarade na način da se, a sigurno milijunima gledatelja (jer ipak čovjek je znatiželjno biće i „prljavo rublje“ drugih je često „slatko voće“) otkrije vlastita intima. A na tom području svi mislimo, da o sebi znamo sve. Pa ako ne poznajem sebe, koga pak onda poznajem. U slučaju, a bilo ih je, da igrač ne bi osvojio novčanu nagradu, sebe je bolje upoznao, jer ono što je mislio, da je mislio u samoj biti nije mislio ili vjerovao.
Ne smije se zaboraviti na kvizove koji se igraju telefonskim putem. Sve što je potrebno su fotelja, telefon, logično razmišljanje i dokučivanje odgovora. No ništa bez sreće, jer kakva korist od točnog odgovora ako se linija ne može uspostaviti. Možda je opet stvar strategije odnosno u kojoj sekundi okrenuti broj.
Treba li se pitati, koliko neznanih članova obitelji pokuca na vrata dobitnika velikog zgoditka. Da li ga se možda sjete i prijatelji iz jaslica? Znani su primjeri kada se život zbog dobitka promijenio, no ta promjena pojedinca nije učinila sretnijim. Možda se to može gledati kao „živući dokaz“, da imati novac, ne znači i biti sretan. S druge strane opet se postavlja protuargument, da li je čovjek sretan kada mu je hladno, kada je gladan ili žedan? Znamo što mu je potrebno da bi si omogućio hranu i topli „krov nad glavom“.
I kada se razmisli, a ovaj tekst nema namjeru poticati ili sprečavati bilo koga na igranje spomenutih igara, nije da ne postoji dodatna mogućnost zarade, samo je problem da u većini slučajeva taj dodatan prihod zahtjeva osnovni kapital, bilo u lovi ili znanju, ili u čovjekovoj spremnosti.
Marija Viktorija Jagodić
