Aristokratske suputnice
Četvrta knjiga galskog novinara Matthieua Suca, zaposlenog u pariškom web magazinu "Mediapart" predstavlja istinsku kolekciju zabilješki iz sudnica, neobjavljenih svjedočenja i detaljnih rekonstrukcija tamne strane terorističkog islamizma. Djelo od 379 strana, nedavno objavljeno u poznatoj izdavačkoj kući "Fayard", posveceno je nepoznatim ženama, životnim suputnicama đihadista čija su imena Diana, Soumyja, Izzana... Mediji su ih dugo izbjegavali, a policija redovito zaboravljala! Smatrane žrtvama odvojenim od svijeta i stvarnosti dijelom tkanine, upravo postaju moćno, skoro savršeno sredstvo za prodor u džihadističku sredinu.
Većina ih je promijenila vjeru, druge su doselile u Francusku, a značajan broj ovih žena potice iz galske aristokracije. Zajedničko im je što su skrivene iza nikaba gledale životne pratitelje kako se formiraju, radikaliziraju i naoružavaju. Matthieu Suc je ostvario nevjerovatnu i fascinantnu anketu pa zahvaljujući recitu koji slijedi putovanja i premještanja Kahine, Sylvie ili Hayat, dozvoljava čitateljima detaljno upoznavanje unutrašnjosti dekora atentata počinjenih u Francuskoj.
Snimane, ispitivane, putuju svijetom...
Bivši suradnik čuvenog dnevnog lista "Le Monde", zaronio je u privatnost suputnica džihadista poput braće Kouachi, napadačima redakcije "Charlie Hebdo". Saznao je mnoštvo događaja iz osobnog života djevojke Amedyja Coulibalyja, ubojice iz samoposluge "Hyper Cacher", smještene na vratima nazvanim Vincennes, Grada svjetlosti.
Žene su slijeđene u Palači pravde, pritvorima, čak i telefonski snimane. Nalaze se i u brojnim filmovima, zabilježenim sigurnosnim kamerama pa kronološki montiranim. Njihova svakidašnjica začuđuje a događa se izmedju molitvi, "harama" i neizrečenih sadržaja. Izzana, koja je kao i ostale pratiteljice džihadista bila udana za Chérifa Kouachija vjerski ali ne i građanski, slijeđena je od 2010. godine. Tada je i prvi put doživjela unakrsno ispitivanje na 30. rođendan. Veoma efikasna i dobro opremljena galska obavještajna služba je već zapazila nemire njezinog supruga, zabilježene radarima antiterorizma. Nije ništa otkrila niti izrekla jer je rano upozorena i svakodnevno izvježbana. Na nespretno pitanje mladog policajca: -Da li ste pokorena žena i ovisite li od supruga?-pametna Izzana je sebi dodijelila ulogu krhke osobe: -Imam napade vrućine a potom mi je hladno! Očito izbjegavajući željeni odgovor.
Kahina, također vjenčana samo pred imamom što u Francuskoj predstavlja izvanbračnu i nezakonitu zajednicu, za Salima Benghalemea, čuvara mnoštva zatvorenih galskih novinara u Siriji, 2013. godine djelovala je kao da ne podnosi suprugove djelatnosti. Preko volje je prihvatila preseljenje u Alžir, nakon rođenja prvog djeteta a pokušala je otići u Tunis kada je postala majka, drugi put. Nosila je nikab koji je mrzila, a odgovornima je prešutila mužev odlazak u Jemen, u redove Al Quaide. Skromna i diskretna, mlada žena je specijalist za borilačke vjestine pa je brzo savladala mladića koji je uvrijedio na ulici u Parizu, prigovorivši joj što je pokrivena. Dugo ga je blokirala na asfaltu, dok nije izrekao izvinjenje.
Zanimljivo je da se Suc nije uspio približiti "Ženama džihadista" što je i naziv knjige ali ih je promatrao, slijedio i boravio na mjestima koja su posjećivale. Kako recit napreduje shvaća se da su potvrđene ratnice, iako to ne priznaju.
Džana Mujadžić
