Divno je kada vidiš da su 2 ujutro, da je četvrtak- dan kada ti izlazi kolumna i kada popodne imaš probu. Bilo bi još divnije da možeš na spavanje, ali:
a) Nisi napisao kolumnu
b) Svome bandu nisi javio što se danas radi na probi
Uzrok svemu je vjerojatno neispavanost koju vučem još od prošlog tjedna kada smo se pošteno nasvirali. Na tim istim svirkama baš smo potegnuli priču o nadimcima – što u našem bandu, što u životu. Za neke ljude ni ne znaš kako se zovu- oni jednostavno imaju svoj nadimak po kojem ih svi živi zovu. Naravno, najljepši su oni nadimci koji dođu spontano, a ostanu za cijeli život.
Netom prije pisanja ove kolumne po glavi sam vrtio ''the best of'' nadimke, a kod većine sam i sam sudjelovao dok su nastajala. Pa krenimo redom...
KAPULICA
Na nekoj svirci, davnih dana, bit će od toga skoro desetak godina - prosjek godina je bio valjda 50. Neko boćalište, selo gdje je Bog odavno rekao laku noć, miris ćevapa i zvuk harmonike bio je sve što su ljudi tražili. I mi sviramo. Odjednom, u publici se odnikud stvore dvije bombe koje nikako ne spadaju u taj svijet- iskvarcane, dotjerane, milina. Nama odmah raste inspiracija, pa bolje sviramo i mislimo si kako do njih. Izgledaju tako da ih izdaleka možeš namirisati, misleći da će sigurno mirisati na neki jako skupi parfem. Sat vremena kasnije- pričamo s njima, a ova zgodnija od ove druge – ne miriše po skupom parfemu, nego mi nekako daje na neku kapulicu. I ne mogu se koncentrirati na razgovor, po kapulici mi miriši. Ostalo je povijest. Do dana današnjeg ona je Kapulica, iako svom srećom nikada nije čula da je tako zovemo. Ponosan sam na taj nadimak. :)
DILDO
U srednjoj školi imao sam kompanjona sa kojim sam bježao sa sata i više smo bili oko škole nego u školi. Kada bi se i pojavili u školi, redovito smo bili dva kretena koji nasmijavaju razred dok odgovaraju pred pločom i ništa ne znaju. Naravno, kolegijalnosti radi, izašli bi pred ploču i kupovali vrijeme za ostatak razreda, samo da njih ne ispitaju, jer nama je komad ginuo kako god okreneš. I tako je jednom taj moj frend stajao na ploči ne znajući odgovor, a ja sam rekao nekome do sebe- pogledaj ga, izgleda ko neki kurac. Kako je bio u nekom gumiranom žutom skafanderu, rekoh – ma kakav kurac, on je dildo! I tako je ostao Dildo. Kulminacija gluposti bila je kada je stari na televiziji gledao utakmicu Rijeka – Hajduk, i mislio da sam ja u školi. Naravno da se iznenadio kada je vidio kako po zapadnoj tribini Dildo i ja skačemo i navijamo. Taj vikend nisam izašao van. :)
IZI
Imamo prijatelja za kojeg ne znam da li ga uopće majka zove po imenu. Izi. Sav je skuliran, priča sporo, a kada objašnjava radi to detaljno. Kada ga recimo upitate- kako se radi punjena paprika- budite sigurni da će to potrajati oko sat vremena. Ispričati će vam dogodovštinu sa place dok je išao po tu papriku, kako je birao jednu po jednu, onda gdje je dobro da te paprike rastu... Shvatili ste – dok se punjena paprika skuha, prošlo je već sat vremena. I sve to – Izi. Ne znam tko mu je dao nadimak, ali pogodio je u sridu! :)
PEDOĆ
Moj najbolji prijatelj kojeg hvata alergija kada ga tako nazovem sigurno će mi i sutra nakon što pročita ovo štivo uzeti onaj svoj lajk. Ovo je nadimak koji ga prati godinama i nikako ga se ne može riješiti, iako smo upotrebu smanjili na minimum. Doduše, sam je izazvao da mu se to dogodi. Kako? Sjećam se da je od nekoga pokupio poštapalicu ''some'', i onda mu je svaka druga bila ''some jedan''. Ne znam kako, ali znam da sam mu jednog dana rekao da smo mi ljudi sa mora, i da je bar mogao koristiti nešto morsko. I tada sam mu rekao- '' ako sam ja Som, ti si Pedoć''. I Pedoć je ostao. :)
JNA
Kada sam spomenuo najboljeg prijatelja, ne mogu ne spomenuti moju najbolju prijateljicu Janu. Nadimak vam je vjerojatno vrlo jasan. Jednom smo je zezali da će bez beda na svijetu naći dečka koji ima tetovirano njeno ime. Skoro pa njeno. :) Sigurno je da će biti podosta stariji od nje, ali seksi podlaktica je neizostavna. I tako je Jana postala JNA.
ARTHUR
Na nekoj svirci u Istri, jedan tip iz organizacije konstantno me podsjećao ne nekoga. Na kraju večeri shvatio sam da je isti Arthur iz prastare engleske serije '' U autobusu''. Nikad mu nisam upamtio ime, već bih ga zvao Arthur. I dan- danas kad ga vidim smijeh me ulovi. :)
BILDEAN
Kada smo bili mlađi, moj susjed Dean i ja znali smo odlaziti kod Vladota doma i dizati utege. Vlado je u sobi napravio pravu mini-teretanu pa smo redovito sa radija slušali Skunk Anansie, na kompjuteru vrtjeli porniće i usput dizali bučice od par kila, toliko da budemo nešto korisni. Jednog dana, Dean se opasno zapuhao na bench klupici, a Vlado mu je flegma u svom stilu rekao: ''vidi ga, kako bilda. Više nisi Dean. Sada si BilDean.'' :)
MLAJI
Brat i ja već godinama sviramo zajedno, a kako je razlika između nas skoro 8 godina, nekako je prirodno došlo da sam ja Stareji, a on Mlaji. Samo je došlo do toga da nas u bandu apolutno svi tako zovu, a čak i roditeljima se zaleti pa pitaju: Kade jeMlaji? Kade je Stareji? :)
SARMA
Ovaj nadimak mi je oduvijek bio štosan, a nema veze s mojim društvom. U srednjoj školi sam saznao kako se zovu pojedini dijelovi našeg najdražeg grada, pa su mi Campetto, Brašćine, Belveder, Bulevard i još mnogo kvartova bili sasvim novi pojmovi. Zanimljivo je pratiti razmišljanja jednog dječaka sa periferije i ona jednog pravog gradskog klinca sa asfalta. Uglavnom, glavni gradski frajeri skupljali su se na fontani, a mi smo ih zvali Fontanjerosi. Jedan od njih je bio i Sarma, lik sa kojim je hodala moja frendica JNA punih nekoliko dana. Najveća fora je bila što je lik i sam sebe tako zvao. Nedavno sam nakon valjda više od deset godina, u jednom restoranu vidio jednog lika koji mi je odnekud bio poznat. I tada sam se sjetio – pa to je Sarma! :)
MIDGET- PATULJAK- PREKINJENI
Da ne bi bilo kako samo ja dajem nadimke, moram se pohvaliti i sa nadimkom kako me nazivaju moji prijatelji. Naravno da se uvijek sprdaju sa mojih 176, redovito sam među nižima, pa me Pedoć i Mlaji stalno zovu Midget ili Patuljak ( ovisno o raspoloženju), a moj Žika me zove Prekinjeni. Zašto Prekinjeni? Zato jer me Žika redovito nedjeljom naziva ako idemo ''nešto deknut' ''( pojest), a ja mu kažem neka pričeka, jer sam PREKINJEN od svirke od noćas.
Nakon nekog vremena, Žika više ne bi zvao i pitao – ''idemo nešto deknut'?'' nego je prva rečenica '' jesi prekinjen?'' – i tada konverzacija teče dalje. Tako sam ja postao Prekinjeni.
Bilo bi dosta za danas. Ako se sjetim još kojeg dobrog nadimka, sljedeći četvrtak ću vam spomenuti. Do tada, ostajte mi dobro...
Voli vas Mauro :)
pišite Mauru na: maurovizija@teklic.hr
