27-godišnja Matea Đurečić iz Petrinje za 24 sata podijelila je nevjerojatnu priču. Matea je zajedno s mužem koji ima 29 godina, starijom kćeri koja ima 3 godine i mlađom kćeri koja ima 11 mjeseci bježala iz razrušene Petrinje. Evo njezine priče:
„U vrijeme potresa djeca su spavala, beba na katu, muž u dnevnom, starija dolje u prizemlju. Muž je trčao s mlađom van, bacalo ga je i izudarao se pošteno, pao je niz stepenice s bebom u rukama, beba nema ni ogrebotinu. Pobjegli su van, ja sam jedino mogla biti kao oklop iznad kćeri. TV je pao meni na leđa, regali su padali i staklo letilo po meni. Moj tata je uletio i maknuo TV i mene s djeteta, pružila sam mu malu i oni su istrčali. Zgrabila sam pripremljenu torbu sa dječjim potrepštinama i istrčala van. Svi su već bili vani. U kući je sve palo, kuhinja, špajza, ormari, regali, sve se razbilo, zidovi popucali, dimnjak i krov puknuli…
Na putu u Viroviticu stali smo u Konzum u Garešnici, imali smo samo eure, starija je gladna. Uđem u Konzum u svemu što imam, tajice i kratka majca. Plačem i pitam da li mogu razmijeniti da kupim neophodno, pitaju što je, kažem bježimo iz Petrinje s djecom, prodavačica je otrčala, došao je mesar i rekao koliko treba? Uzeo je 50 € i dao 400 kn. Plakala sam kao godina. Kupila sam djeci i krenuli smo dalje. Stignemo u Viroviticu, pronađemo poštu i razmjenimo novce, odemo u Bipu. Muž i beba su bili u autu, a starija i ja kupovale što je najpotrebnije. Dođemo na blagajnu s hrpom kašica, tamponima, pastom za zube, četkicama za zube i šamponima. Razgovor je tekao ovako: Prodavačica: “joj jel vam nije hladno?” ja: “malo”, P: “pa gdje vam je jakna”? Ja: “doma”, P: “Pa kako ste zaboravili jaknu kad je tako zima?” ja: “nisam ju stigla uzeti, ostala je u Petrinji” P: “Vi ste iz Petrinje?? Jeste dobro??” ja: “živi smo, spasili se u zadnji čas, kuća baš i nije dobro”. Prodavačica viče drugoj prodavačici “Heeej, oni su iz Petrinje dolazi!!!!” došle su, skinula je majicu sa sebe i obukla ju na mene, uzela jaknu i obukla me, pogledale su se, jedna je otrčala i donesla kartice od Bipe, svoje božićnice su poklonile nama!!
Ljudi su dolazili, zvali, donosili igračke za djecu. Nismo mogli vjerovati. Došli smo kod tete Đurđe, pripremili su sve za nas, saslušali nas i pokaže na stol i kaže “ovo su ljudi donesli za vas”. Djeca su se okupala, mirno zaspala a mi nemamo riječi s kojima bi opisali ove osjećaje, od straha, panike, napetosti do osjećaja sigurnosti. Ovim putem želim zahvaliti svima, mesaru iz Konzuma u Garešnici, tetama iz Bipe, Barbari i teti Đurđi, i svim drugim ljudima!! Hvala vam, zauvijek ćemo pamtiti današnji dan po najgorem potresu i najdivnijim ljudima, hvala vam što ste takvi, Konzum i Bipa imate najdivnije zaposlenike koji bez razmišljanja pomognu.“
