Alex Crevar putopisac je koji je već obišao brojne destinacije diljem Sjeverne i Južne Amerike, Afrike, Azije i Europe. O svojim putovanjima pisao je za The New York Times, National Geographic Travel i Lonely Planet magazine.
Nedavno je proveo 36 sati u Rijeci, o čemu je napisao živopisan i zanimljiv izvještaj za The New York Times.
Na samom početku naglašava da će se u zemlji možda i najpoznatijoj po turizmu Rijeka malokome na prvu nametnuti kao atrakcija. Samim time, mnoge je iznenadilo što je upravo grad još uvijek primarno prepoznatljiv kao lučki odabran za Europsku prijestolnicu kulture 2020.
Navodi pritom izjavu pročelnika Odjela za kulturu Grada Rijeke, Ivana Šarara, koji je otvoreno izjavio da nitko nije vjerovao da će ta titula pripasti Rijeci, no da je upravo status svojevrsnog ''underdoga'' ono što Rijeku i čini kul gradom.
Nezaobilazna alternativna vibra grada i karneval stvari su koje nitko ne propušta spomenuti kada je riječ o Rijeci, pa ni Crevar u tome nije iznimka. Nadalje, Rijeku opisuje kao kombinaciju rimskog naslijeđa, talijanskog utjecaja, austro-ugarske arhitekture i već izblijedjele jugoslavenske industrije. Sve to skupa posjetiteljima pruža jedinstven ugođaj.
Hotel Bonavia, Molo Longo ili Airbnb – ovisno o dubini džepa i tome teži li posjetitelj više klasičnom hotelskom smještaju ili opuštenijem domaćem aranžmanu – putopiščeve su preporuke što se tiče smještaja.
Bilo da ste ljubitelj Rijeke, želite ju posjetiti, ili ste Riječanin kojeg treba malo podsjetiti zašto voljeti svoj grad, bit će vam zanimljivo pročitati ponešto o njegovom trodnevnom riječkom iskustvu.
Donosimo vam Crevarov doživljaj jednog produženog vikenda u Rijeci!
Petak u Rijeci
Turisti koji su se odlučili zaputiti na Trsat, a žele autentično iskustvo, naprosto se moraju popeti Trsatskim stubama (ili Stubama Petra Kružića). Ni Alex Crevar to nije propustio učiniti. Doduše, naveo je točan broj stepenica kao 561, ne spomenuvši pritom legendu prema kojoj taj broj navodno ipak i dalje nitko ne zna.
Poznatom putopiscu svidio se pogled s Trsatske Gradine, pogotovo zelene kupole Rijeke koje svako malo proviruju između krovova. Opisujući disonancu različitih utjecaja koja ipak funkcionira, navodi izjavu arhitekta Idisa Turata o Rijeci koja je uvijek postojala na rubu različitih carstava. Na neki način to joj je prednost jer se kreira uvijek iznova s prolaskom vremena.
Pri povratku u centar, Crevar preporučuje odmor na terasi Pivnice Cont uz veliko točeno pivo. Navodi i da je riječ o najstarijem baru u Rijeci (koji je, doduše, mijenjao izdanja), u kojem se može birati između 30-ak piva hrvatske prozvodnje. Osvježen pivom, Crevar se uz Rječinu zaputio prema Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca. Istaknuo je da je riječ o neobaroknoj zgradi izgrađenoj 1885. godine u kojoj se prikazuju hrvatska i talijanska drama te balet i opera. Posebnu je pažnju posvetio trima slikama mladog Gustava Klimta, predvodnika Bečke secesije, koje se nalaze na stropu kazališta.
Petak navečer Crevar je zaokružio večerom u Konobi na Kantunu. Pohvalio je vlasnicu, Željku Fabijanić, koja već više od dvadeset godina neumorno obilazi tržnicu u potrazi za sezonskim namirnicama kako bi svojim gostima servirala autentična jela. Cervar se odlučio za riblje specijalitete: salatu od hobotnice, lignji i škampi te grdobinu s blitvom i krumpirima, a sve uz nezaobilaznu čašu-dvije krčke Žlahtine. Kao preporuku za desert izdvojio je štrudlu od jabuke, kruške ili šljive sa šlagom.
Subota u Rijeci
Šetnja samim centrom Rijeke, Korzom, klasičan je i idealan početak subotnjeg jutra. S Korza se može skrenuti u brojne pokrajnje trgove i uličice, a Crevar se odlučio za predah u Samovaru, koji posjetiteljima nudi odabir između više od sto vrsta čaja. Okrijepljen čajem, zaputio se prema tržnici na kojoj su ga, uz štandove s bogatim odabirom svježeg voća i povrća, posebno oduševili paviljoni iz 19. stoljeća u kojima se između ostalog, prodaju mesni i mliječni proizvodi, tek pečen kruh, alkoholna pića i svježa riba.
Za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije Rijeka je bila velika izvozna sila koja je proizvodila zaista sve i svašta, od papira i šećera preko igraćih karata pa sve do torpeda. U Starom gradu nalazi se nekoliko trgovinica sa suvenirima – podsjetnicima na zlatno industrijsko doba. Primjerice, Šta da? koja nosi naslov prepoznatljive riječke poštapalice. 200 metara dalje nalazi se Mala Galerija Bruketa, najstarija privatna galerija u Hrvatskoj koja je otvorena 1974. i specijalizirana za originalne keramičke proizvode kao što su satovi, vaze, lampe i posuđe. Nešto dalje je Croatia in a Box gdje posjetitelji mogu sami birati između različitih autentičnih hrvatskih prizvoda poput maslinovog ulja, vina, sira, tartufa i čokolade – već prema afinitetima i cijeni – te složiti hrvatsku košaricu po svom ukusu.
U podne se putopisac vratio u smjeru tržnice na ručak u Konobi Fiume, za koju kaže da ne može biti više autentično lokalna nego što jest. Oduševila ga je eklektičnost posjetitelja, pa tako zaneseno kaže da u ovoj konobi ribari sjede s odvjetnicima, a lučki radnici s političarima. Crevar napominje i da, pohvalama unatoč, treba zanemariti sve što se nudi na meniju i, bez pretjeranog mozganja, jednostavno naručiti – brudet.
Posjetiti neki grad, a ne obići pokoji lokalni muzej – nije baš za pohvalu, zar ne? Od riječke ponude Crevar izdvaja Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka smješten u Guvernerovoj palači izgrađenoj 1897. godine. U njemu se može razgledati zaista šarolika postava predmeta – od nalaza iz brončanog doba do pojasa za spašavanje s Titanica. U Peek & Poke – na nostalgičan je način prikazana evolucija kakulatora, kompjutera, telefona, TV-a i video igrica iz svih ''era''. Mali muzej nudi preko 7000 izložaka u besprijekornom stanju. Za kraj, Cervar predlaže posjet objektu bivše tvornice Rikard Benčić u kojem se sada nalazi Muzej moderne i suvremene umjetnosti.
Nakon reda kulture i umjetnosti, očekivano, mora uslijediti još jedan red pića. Subotu je Crevar otvorio posjetom Bardu. Od otvorenja 1998., ovaj je bar kojeg putopisac uspoređuje s hobitskim interijerima, ostao netaknut. S razlogom, jer formulu koja djeluje ne treba mijenjati. Uz škotski viski, belgijsko ili možda ipak hrvatsko pivo... s pogledom na riječku katedralu Sv. Vida te ulaz u atraktivne tunele izgrađene prije 2. svjetskog rata, ne može se pogriješiti.
Odabir za subotnju večeru bila je Konoba Nebuloza, smještena uz rijeku koja je nekoć dijelila Italiju i Jugoslaviju. Crevar je posebno pohvalio konobare za koje kaže da su prava stara škola, a za aperitiv preporučuje još jednu dobru staru školu - travaricu. Uz bogata jela poput rižota sa škampima i pečene patke s palentom, upotpunjena istarskim Teranom, Crevaru je večera u intimnom ambijentu Nebuloze ostavila jako dobar dojam.
Izgleda da si ne vole samo Riječani i dalje tepati da su rock ili barem općenito glazbeni grad. Takav je dojam stekao i Crevar koji kaže da mu se čini da se u Rijeci svi na ovaj ili onaj način bave glazbom. Bilo to tako ili ne, činjenica je da se u subotu navečer odlično proveo u takozvanoj industrijskoj zoni.
Za početak – hladno pivo u Caffe Baru Skradin, pravom skrivenom blagu Vodovodne ulice. Obiteljski bar koji radi još od 1964. godine ukrašen je nebrojenim retro detaljima. U blizini se nalazi Tunel, smješten pod tračnicama. Osim atraktivnom lokacijom, Tunel plijeni pažnju i alternativnim odabirom glazbe. Nakon uživanja u jazzy ritmovima Tunela, Crevar se zaputio u Život u kojem je zaplesao uz elektroniku i house.
Može se reći da je zaista iskusio kako izgleda autentičan izlazak prosječne mlade osobe u Rijeci.
Za kraj, riječka nedjelja
Mjesto radnje – ponovno tržnica. Nedjeljni kasni doručak ili rani ručak (dobro, dobro, pokleknut ćemo amerikanizaciji i reći brunch) poslužen je u Bistrou Mornar, uz drveni strop i karirane crveno-bijele stolnjake. Dagnje u maslinovom ulju uz češnjak i peršin kao predjelo, pa odrezak od tune s povrćem kao glavno jelo – a sve zaliveno litrom Malvazije – i putopisca nije razočarala ova varijanta bruncha.
Nakon bruncha Crevar se ukrcao na bus broj 32 koji ga je, naravno, odveo do nezaobilaznog bisera Kvarnera, Opatije. Iz nekadašnjeg odmarališta austro-ugarske kraljevske elite bacio je još jedan pogled na Rijeku.
Na koncu, Crevar je prenio i poruku gradonačelnika Rijeke, Vojka Obersnela, koji kaže da je Rijeka grad koji je upio utjecaj mnogo različitih kultura te, u skladu s time, prihvaća sve te uvijek nastavlja biti ono što jest.
Zvuči zaista dobro, zar ne?
