Prošao je točno mjesec dana. Mjesec dana tišine koja para uši, buđenja s nadom da je sve bio samo ružan san i neizrecive boli koja je zauvijek promijenila jednu obitelj. Početkom prosinca, vijest o stravičnom ubojstvu 22-godišnje Romine Vlašimsky u samom centru Rijeke odjeknula je Hrvatskom. Mlada obrtnica, čiji su osmijeh i vedar duh, kako pišu njezini susjedi, ostavljali neizbrisiv trag, brutalno je ubijena samo devet dana prije svog 23. rođendana.
U utorak, na tužnu obljetnicu, njezina sestra Lucija Buterin obratila se javnosti otvorenim pismom. Nije to pismo koje traži osvetu, već pismo koje vapi za istinom i poziva na odgovornost cijelog društva. To je glas sestre, kćeri i majke kojoj je, kako piše, "nasilje uzelo dio života koji se nikada neće vratiti".
Naš svijet se podijelio na prije i poslije
Lucijine riječi bolno dočaravaju prazninu koja ostaje nakon što se medijska svjetla ugase, a statistika o femicidu postane samo broj. "Od tog dana, naš se svijet podijelio na prije i poslije. Na tišinu koja para uši. Na našu dječicu koja pitaju zašto teta Romina više ne dolazi. Na roditelje kojima je srce istrgnuto iz tijela, ali i dalje moraju disati", piše sestra ubijene djevojke.
Njezino pismo podsjetnik je da se o nasilju prečesto govori kroz brojke i suhoparne naslove, zaboravljajući da iza svakog od njih stoji obitelj čiji je svijet zauvijek slomljen. "Mi ne tražimo osvetu. Tražimo istinu. Tražimo odgovornost. Tražimo promjenu", poručuje Lucija Buterin, dajući glas svim obiteljima koje su prošle sličnu kalvariju.
"Tko je znao, a šutio?"
Središnje pitanje koje postavlja njezino otvoreno pismo jest ono koje proganja svaku obitelj žrtve: "Tko je znao, a šutio?". Ona ističe kako se ovakvi zločini ne događaju iznenada, već su kulminacija nasilnog ponašanja, prijetnji, nestabilnosti i straha koje okolina često primijeti, ali odluči ignorirati.
"Nitko ne može preuzeti krivnju za tuđe djelo. Ali svatko ima odgovornost reagirati kada vidi da netko postaje opasan – za druge ili za sebe. Šutnja nije neutralna. Šutnja ponekad čuva prividan mir, ali ne spašava živote", upozorava Lucija. Njezin je apel usmjeren na sve – na žene koje u tišini trpe nasilje nadajući se da će proći, na roditelje koji se boje priznati da njihovo dijete treba pomoć i na društvo koje reagira tek kada postane prekasno. Ako njezine riječi potaknu samo jednu osobu da prepozna i prijavi nasilje, smrt njezine sestre, kako kaže, neće biti samo još jedan naslov.
Brutalni zločin i moguća veza s narkomiljeom
Podsjetimo, za osobito teško ubojstvo Romine Vlašimsky optužen je njezin partner, 24-godišnji Fran Brnelić. U stanu svojih roditelja na Trgu Republike Hrvatske, s dva je noža Romini zadao čak 26 ubodnih i reznih rana. Teško ozlijeđena djevojka pokušala je pobjeći, no srušila se na stepenicama zgrade gdje je, unatoč pokušajima reanimacije, preminula. Brnelić se nakon toga zatvorio u stan i lakše se ozlijedio.
Nakon uhićenja, istražiteljima je priznao da je noć prije zločina konzumirao veliku količinu droge, najvjerojatnije kokaina. Prijeti mu kazna do 40 godina zatvora. Istraga je, prema neslužbenim informacijama, ovaj slučaj povezala i s pucnjavom koja se dogodila sredinom prosinca na Trsatu. Sumnja se da je jedan od sudionika tog obračuna bio diler koji je Brnelića opskrbljivao drogom, što otvara pitanja o širem kontekstu narkomiljea koji je možda bio pozadina ove stravične tragedije.
"Ne okrećite glavu. Ne relativizirajte nasilje. Ne šutite", poručuje Lucija Buterin. Njezino pismo završava bolnom, ali snažnom porukom koja se tiče svih nas: "Mi kao društvo smo zakasnili. Ti nemoj. Za Rominu, i za sve Romine!".
