Art kamp Empeduja 2020.
okupit će grupu umjetnica i umjetnika,
28. kolovoza na plaži Bivio, na Kantridi.
Transdisciplinarni umjetnički program naslova
"A godina je tako lijepo počela"
predstavlja suvremene umjetničke produkcije - performans, umjetničke akcije i instalacije - u javnom prostoru usmjerene k razvoju inkluzivnih i participativnih programa koji artikuliraju kritički pogled na različite aspekte društveno-političke ali i kulturne zbilje.
Program 6. Art kamp Empeduja:
17.00 Ela Štefanac, Simfonija moru, zvučna instalacija, 2020.
17.00 Siniša Labrović, Pecanje, performans u trajanju, 2018.
17.00 Tanja Blašković, Zastave, umjetnička instalacija, 2020. 17.30 - 18.30 Tajči Čekada & Ivana Kalc, Radilište 101, performans, 2019.
19.00 Milijana Babić i građanke i građani Rijeke, Hotelski lanac, umjetnička akcija, 2020.
20.00 Lara Ritoša Roberts PK FISKULTURNIK, Jugo Joga: utjelovljenjem krize u cjelovitije sutra!, participativni performans, verzija 2020.
20.40 Nika Rukavina, Left - right, performans, 2016.
21.00 Janez Janša & Kerstin Wagner, KWH Biopolitika za početnike, performans, 2020.
21.30 Igor Anjoli & gosti, performativno kuhanje, 2020.
21.30 Kasja, Venera u Vodoliji, DJ set, 2020.
Ela Štefanac,
Simfonija moru, zvučna instalacija, 2020.
Instalacija Simfonija moru sastoji se od dva odvojena zvučna zapisa – zagrijavanja orkestra i kolažiranog zvuka uštimavanja orkestra, snimanih mobilnim telefonom na raznim lokacijama. Određeno neodređeni meditativni zvuk, pušten u loop s pogledom na more spaja nam dvije različite lokacije i odvode na neku treću. U koji god svijet nam treba. Emocije, sjećanja i trenutak se pretapaju jedni u druge, u individualnu simfoniju.
Siniša Labrović, Pecanje, performans u trajanju, 2018.
Performans “Pecanje” traje nekoliko sati, ovisno o kontekstu i okolnostima, a u premijernoj izvedbi u Ljubljani na festivalu Mladi levi 2018., trajao je sedam sati. Važno mi je trajanje koje naglašava apsurdnost, ali i upornost koja ide usuprot eventualnoj beznadnosti. Sve se čini već zgotovoljeno i riješeno, istovremeno i "sigurno", ali performans ipak insistira na tome da se kušaju granice, da se nadmaši nemoguće. Performans se nada čudu.
Tanja Blašković, Zastave, umjetnička instalacija, 2020
. Za program 6. Art kampa Empeduja, Tanja Blašković će na licu mjesta izraditi i predstaviti umjetničku instalaciju "Zastave". Radi se o šest zastava u potpunosti izrađenih od plastičnih vrećica – plastike koja se gotovo nikada ne reciklira konvencionalnim načinom te se najčešće može vidjeti kako, poput kakvih neželjenih ukrasa, vijore na vjetru zapletene u grane stabla, ili plutaju u moru poput meduza. Ovim radom Tanja ukazuje pozornost na problematiku zagađenja okoliša, postupkom postepenog vizualnog "onečišćenja" plave zastave koja se inače dodjeljuje mjestima, plažama i marinama, koje se smatraju izuzetno čistima, a koja je ujedno i jedan od glavnih kriterija na temelju kojeg lokalno stanovništvo i turisti odlučuju, gdje će provesti ljetni odmor.
Tajči Čekada & Ivana Kalc, Radilište 101, performans, 2019.
Radilište 101 prvi je u nizu performansa iz ciklusa Radilišta Ivane Kalc i Tajči Čekada.Premijerno je izveden na Golom otoku, 31.08.2019. u sklopu projekta Goli otok Novi Hrvatski turizam. Do sada su realizirana tri performansa iz navedenog ciklusa. Performans je osmišljen za specifičnu lokaciju Golog otoka a direktno se referira na jedan od naj zloglasnijih logora na Golom otoku zvanog „Radiište 101“. Jedan od najučestalijih stereotipa o logoru na Golom otoku govori kako su kažnjenici čitavo vrijeme svog robijanja nosili kamen s jedne hrpe na drugu, što je do danas ostalo simbol besmislenog i besciljnog rada. Težak i besmislen rad bio je važan dio pritiska na kažnjenika tijekom bojkota, i trajao je uglavnom dok je osoba bila pod potonjom kaznom, ali se rad na Golom otoku nikako nije sastojao samo od nošenja kamena. Kako bi se bojkotirani kažnjenik prisilo na reviziju stava bili su mu dodjeljivani najteži fizički poslovi poput nošenja kamena s jedne hrpu na druge, što je bilo oponašanje slične kazne primjenjivane u Gulagu kada su logoraši nosili hrpe snijega s jednog mjesta na drugo.
Milijana Babić i građanke i građani Rijeke, Hotelski lanac, umjetnička akcija, 2020.
U godini u kojoj se očekivalo da riječki turizam doživi svoj vrhunac, Hilton Costabella trebao je otvoriti svoja vrata prvim gostima, a projekt Kostabela koji prati izgradnju luksuznog turističkog kompleksa, imati svoj epilog. Umjesto toga, našli smo se u oduženom stanju čekanja, koje smo iskoristili tako da pozovemo građanke i građane Rijeke da s nama podijele svoja iskustva, strahove i nade vezane uz suživot s Hiltonom.
Lara Ritoša Roberts PK FISKULTURNIK, Jugo Joga: utjelovljenjem krize u cjelovitije sutra!, participativni performans, verzija 2020.
Kroz umjetničku strategiju aproprijacije, rekonstrukcije te hiper-identifikacije sa socijalističkim arhetipima (i klišeima), preko jukstapozicija nostalgije i ironije, subjektivnog i proživljenog, cilj ranijih performansa PK Fiskulturnika je pronalaženje interaktivnih načina komuniciranja i uključivanja gledatelja u stvaranje novog kolektivnog tijela, povezanog umjetničkom akcijom i dobrom voljom svakog uključenog pojedinca. Vizualno-fizički jezik postaje sredstvo a tijelo okvir unutar kojeg se kulturološko- povijesno-politički kontekst utjelovljuje, manifestira, isprepliće i sučeljava sa samim sobom. Za izvedbu u Rijeci tijekom Art Kampa Empeduja 2020., Performance Klub Fiskulturnik zamislio je još jednu u niz specifičnih interakcija sa publikom Jugo Joga : utjelovljenjem krize u cjelovitije sutra!. Ovoga će puta PK Fiskulturnik voditi publiku kroz vježbe koje će nam pomoći regenerirati tijelo, um i duh i tako nas osposobiti za daljnji život tijekom globalne pandemije te ekonomske, ekološke i društvene krize. Naša tijela će kroz pokrete Jugo joge postati poprišta transformacije u kojima se krize, strahovi i konflikti osjećaju, proživljavaju, procesuiraju i u konačnici rješavaju. Tim ćemo procesom započeti čin ozdravljenja i osnaženja kako na osobnoj tako i na kolektivnoj razini.
Gostovanje organizirano uz podršku:
a-n The Artists Information Company Bursary
Produkcija i organizacija:
MMSU Rijeka
Nika Rukavina, Left - right, performans, 2016.
Performans se uobličava kao igra građenja kule od karata, umjesto igraćim kartama služeći se kreditnim karticama. Kartični špil vizualno predstavlja različita rješenja apstraktnih slika, numeričkih kodova i brendova stranih banaka koje posluju u Hrvatskoj. Igru određuje izgradnja arhitekture koja zahtijeva strpljivost i upornost jer je sama struktura labilna, pod neprestanom prijetnjom urušavanja. Naoko prozračnu konstrukciju, ujedno odlikuje jasna hijerarhijska (piramidalna) shema i međuzavisnost dijelova u odnosu na cjelinu. Posjetitelji su pritom pozvani na sudjelovanje u performansu, uvježbavanje upornosti i ustrajnosti. Ionako neizvjesna grupna dinamika, dodatno je otežana okretanjem ventilatora čije strujanje zraka neprestano mijenja tok događaja i odgađa potencijalno uspješan ishod. Tekst: Kesnija Orelj
Janez Janša & Kertstin Wagner, KWH Biopolitika za početnike, performans, 2020.
Moje ime je Kazmir WH. Od toga nikog ne boli glava. Samo državu. I jednu, i drugu, i treću. Zašto? - ispričat će vam mama i tata, a vi im vjerujte koliko želite.
Igor Anjoli & gosti, performativno kuhanje, 2020.
Srdela (lat. Sardina pilchardus), morska riba iz porodice haringi (Clupeidae), je središnji motiv i sastojak ovog performativnog kuhanja. U Hrvatskoj je još poznata i kao sardina, srđela, šardela, sardela, a ponegdje kao štijavica ili žir. Srdela se smatra kraljicom riba. Spada u plave ribe i bogata je nezasićenim aminokiselinama omega-3 i omega-6 pa je vrlo zdrava. Vrlo je tražena jer je među najjeftinijim ribama koje se mogu nabaviti svježe. E, tu srdelu, sardelu, šardelu, srđelu, štijavicu ili žir, Igor Anjoli i njegovi gosti, uz interakciju s publikom, ponudit će nekoliko potpuno novih ideja i načina, kako pripremiti kraljicu mora.
Kasja, Venera u Vodoliji, DJ set, 2020.
Oduvijek mašta o idealnim društvenim interakcijama u raznim oblicima, te želi ostvariti sigurniji prostor za djelovanje u formi probijanja pora dominantno muške glazbene scene. Kroz puštanje glazbe u konstantnoj je potrazi za novim/starim beskompromisnim zvukovima i njeni setovi žive u tankoj niti između hedonizma i društvene korisnosti. Ne boji se vuka još, ali isto tako istraživanjem i mijenjanjem odnosa prema glazbi postepeno oblikuje svoj uvijek-promjenjivi izražaj kroz zvuk koji istovremeno njeguje repetitivnost i poletnost, ali odbacuje pretenciozne motive i monotoniju.
Fotografija: Andrea Knežević - iz performansa: "Radilište 101" Tajči Čekada & Ivana Kalc Dizajn: Andrea Žic Paskuči
Manifestaciju podržavaju: Odjel za kulturu - Grad Rijeka, Ministarstvo kulture RH, Novi turizam d.o.o.
