Galsko - američka redateljica Sophie Barthes je najprije obradila suvremenu ekonomsku, globalnu krizu i nestanak novca, umjesto položaja žene u 19. stoljeću koji je zanimao čuvenog Gustava Flauberta. On je svojoj najpoznatijoj junakinji posvetio dvije izreke koje objašnjavaju i prodiru u njezino biće: "Sva vrijednost moje knjige, ako postoji, je da sam išao pravo, po jednoj niti viseći između dvostrukog ponora: lirizma i vulgarnosti i "Vjeruju da sam opsjednut stvarnošću, a gnušam je se, mržnja prema realizmu me je i nadahnula za roman. Ništa manje ne mrzim lažnu stvarnost koja nas zavarava, u ovo teško vrijeme!"
Flaubertovo nastojanje usklađenja stvarnosti i romantizma, vulgarnosti i poetičnosti su nadahnuli Sophie Barthes snimiti američko-belgijsko-njemačku koprodukciju, čiju je interpretaciju povjerila nesvakidašnjim glumcima: Miji Wasikowskoj, Rhysu Ifansu, Ezri Milleru, Logan Marshall-Green, Henry Lloydu-Hughes i Paulu Giamatti. Scenarij napisan uz pomoć Felipea Marino je smio i suvremen. Emma Rouault-Bovary je slobodna, inventivna i poletna, ostajući vjerna pišćevom duhu. Sophie Barthes inzistira na činjenici da je remek-djelo svjetske književnosti teško adaptirati za veliki ekran, pa je cijela priča kondenzirana na jednu godinu. Najnovija, filmska Emma, tek izašla iz djetinjstva kao da organizira osobno samouništenje, zabavljena najezdom stvarnih događaja kojih je ranije bila pošteđena. Emma Bovary je suvremena, ali tragična junakinja našeg vremena kao mnoštvo drugih, anonimnih junakinja današnjice, što čine nadljudske napore pronalaska ravnoteže između obitelji i profesionalnih obaveza. Odabire ideal nedokučivog postojanja: smrt umjesto tužne stvarnosti, pa su gledatelji u moralnoj dilemi. Emma izaziva suosjećajnost, identifikaciju te je sve te neusklađenosti čine krhkijom, kompleksnijom, ali najprije humanom.
"Flaubert je, ističe Sophie Barthes rekao - Madame Bovary sam ja! Dodajem: Madame Bovary smo svi mi"!
Stručnjaci "Centra Flaubert" iz Rouena tvrde da je najnovija verzija "Madame Bovary" dvadeseta od 1932. godine kada je predstavljen "Unholy Love d'Albert Ray", do televizijske obrade Tima Fywella za BBC početkom trećeg milenija, preko adaptacije Jeana Renoira 1934., Minnellija 1949. ili Caludea Chabrolla 1991. te Manoela de Oliviere 1993. godine.
Film je bio u službenom programu ovogodišnjih festivala u Londonu, Tellurideu i Torontu.
Džana Mujadžić
