Da je nekim slučajem bilo neko drugo vrijeme, a ne vrijeme karantene i izolacije, zasigurno biste prolazeći centrom grada Rijeke na Trgu 128. brigade Hrvatske vojske zamijetili instalaciju, koja se sastoji od nekoliko stolica u razmaku od 2 metra te tablu s natpisom „Čekajući EPK“. Naravno, da je bilo neko drugo vrijeme, želimo vjerovati da događanja u organizaciji EPK ne bi nedostajalo. Ako ste se zapitali što je to i tko čeka EPK, mi imamo odgovor. Naime, riječ je o instalaciji koju je osmislila Poneštrica, a o tome smo porazgovarali s jednom od vlasnica Poneštrice – Željkom Barbarić.
Željka nam je rekla kako je spomenuta instalacija prvenstveno njihov doprinos oživljavanju trga, a onda doprinos riječkoj kulturi, a sama ideja o nastanku instalacije došla je spontano. Naime, s pojavom epidemije koronavirusa i posljedično s uvođenjem karantene, Riječanke Željka Barbarić i Suzana Peša Vučković morale su sukladno preporučenim mjerama privremeno zatvoriti Poneštricu. Kako je Galerija Poneštrica projekt koji nudi djela ruku poznatih i manje poznatih umjetnika i kreativaca s riječkog područja te je domaćin mnogih radionica i događaja, njih dvije su tijekom karantene razmišljale što bi iduće mogle osmisliti i ponuditi javnosti.
Logično je bilo da se prvo zapleše jer što bolje odražava toliko nam branjenio kretanje? Budući da se 24. travnja na Trgu 128. brigade HV održao događaj plesa Anite i Marina Miočića-Stošića unutar stolica, cure iz Poneštrice sjetile su se davno pročitanih lektira Becketta i Ionescoa i ekstrahirana je misao stolice, a budući da je za mjere socijalne distance potreban prazan prostor od 2 metra, stolice su raspoređene poštujući spomenute mjere.
https://www.youtube.com/watch?v=y5SfN3zSNlY
Naravno, tu je i situacija s Europskom prijestolnicom kulture Rijeka 2020. Željka Barbarić, kao i mnogi drugi, istakla je nezadovoljstvo realizacijom spomenutog projekta:
"Naravno da smo svi tužni, da ne kažem neki drugi izraz jer ipak smo „nešto“ očekivali. Pišući blog „Rijeka izbliza i izdaleka“ još prije dvije godine skretala sam pažnju da organizator šalje poruku „dovoljan sam sam sebi“. Malo je tada bilo Riječana koji su se „usudili“ glasno reći da možda može nešto biti bolje i drugačije. Sada je gotovo i ponavljala ja ili ne „rekla sam ti“ ništa se neće promijeniti, a i s druge strane ne želim sudjelovati u „masovnom cipelarenju ležećeg“. Ono što moramo svi zajedno shvatiti iz svega ovog, EPK priče i pandemije treba izvući najbolje što se može, otvoriti pozitivu, srca. Pozdravljam glazbenike, kreativce koji su se pokrenuli i stvaraju dobru energiju. Bilo bi jako dobro da se svi skupimo i stvaramo zajedno, jer imamo i više ruku i glava, ali bit će što bude.
Što se tiče programa koji iz tjedna u tjedan sprema Poneštrica, izuzetno smo zadovoljne što se svi s osmjehom odazivaju na naše pozive da sudjeluju. Još za vrijeme zabrane kretanja uspjele smo organizirati virtualnu izložbu slika, riječkog slikara Tihomira Ivančana poštujući sve preporučene epidemiološke mjere tada."
https://www.youtube.com/watch?v=iOmrELS3EWc&t=13s
"Salve smijeha izmamio je prošlotjedni badminton između dvoje riječkih rockera Sandre Vrančić (Cacadou Look) i Davora Tolje (Denis & Denis)."
https://www.youtube.com/watch?v=ggCZwpu0zjA&t=29s%2C
"A ovaj smo tjedan prošetali gradom s dvoje mladih riječkih glazbenika Matkom Basarom i Bornom Benko."
https://www.youtube.com/watch?v=4uOx-497uFg
Željka Barbarić zaključuje kako Poneštrici nije cilj niti razmišlja biti alternativa EPK-u jer u konačnici nema niti te mogućnosti i resurse, a i najvažnije ne želi trajati samo 2020. Poneštrici je cilj bavljenje i osmišljavanje vlastitog programa s misijom predstavljanja i povezivanja kreativaca i umjetnika našeg kraja. I u tome itekako uspijeva!
