Otvorenje likovne izložbe "Što je danas lijep i sunčan dan", Mirne Sišul održat će se u Galeriji Trojica, u kastavskoj crkvici Sv. Trojice na Trgu Lokvina, održati u četvrtak, 25. srpnja s početkom u 20 sati. Izložba ostaje otvorena do 9.8.2024., a moguće ju je razgledati svaki dan od 18 do 21 sat.
Igor Brešan o izložbi kaže: "Događa vam se. Ustajete mamurni, s kroničnim manjkom sna. Palite radio i za “dobro jutro” zastrašujuće vijesti; nedužni mrtvi, ratovi, uplakana dječica, policijske racije i potjere, financijske pronevjere… zovu s posla, traže tekst... Jednako je i s televizijom, u kadar vam upadaju pijani teroristi s ceste, slike potresa, prosvjedi traktorista i učitelja... svježe vijesti tipične za crnu kroniku.
Sve jedno gore od drugoga. Zakasnili ste odvesti unučicu u vrtić, zaboravili ste kupiti panine za doručak, očitati broj od vodomjera, zubar uz zamolbu inzistira na tome da se u ordinaciji pojavite uru ranije. Srećom, bez obzira na to što ste se digli na lijevu nogu, toga jutra rejting Hrvatske nikad bolji, BBB+! A inflacija para, na čelu smo EU-a. I vlast to priznaje s ohrabrujućim tonom, umirujuće, jer čeka nas period oporavka. Slušam nekog pametnog činovnika koji analitički obrazlaže stvari. Velika je inflacija bila i očekivana, s razlogom veli, jer otoci koče stvar, poskupljuju i zagorčavaju život cijeloj Lijepoj Našoj. A imamo ih, brate, volimo se pohvaliti, tisuću! Ali i Norveška ih ima za izvoz, a štednja u zlatu raste li ga raste! Dakako, u Norveškoj. Eto odakle osmijeh na licima usranih Skandinavaca. Gledam slike znanih mi vršnjaka u osmrtnicama i pokušavam sve zajedno relativizirati.
Sreća je poput Lota. Ma bit će bolje, hrabrim se! Priklanjam se uvjerenju s olakšanjem jer uvijek može i od gorega gore. Stižem, s faznim pomakom, dakle, sa spontanom ispričnicom, glavninu toga ipak obaviti. Čujem s radija – senzacionalna pomrčina u Americi, ali i meni u glavi. Nitko zadovoljan, gnjavim sebe, opet nisam bio na visini zadatka?
Belan i TBF
Malo ohrabrujuće glazbe u eteru i tek sad postajem svjestan: “Što je danas lijep i sunčan
dan”, uvjerava me Belan, i potom slično tvrdi TBF: “Ništa mi neće ovi dan pokvarit”. I neće, na e-mail mi je za kastavsku izložbu poslala slike Riječanka Mirna Sišul.
Znamo se godinama, uvijek ista, sve joj je jednostavno, uvijek s logičnim i primijenjenim rješenjem. Otkud joj toliko vedrine? Gdje ta živi, sluša li vijesti, servisira li okoliš? Ozbiljna žena djetinje razigranosti. Očito ima neku čarobnu sklopku da stvari usmjeri prema boljitku! U poruci sam joj upravo to napisao i pohvalio ogledne slike za izložbu.
“Hvaaaaala”, uzvraća. Šest “a”, a znam da joj nije zapeo prst na tipkovnici. Hvatam se posla, računam – bit će i meni bolje u njezinu društvu makar bilo i prigodno i elektronsko. Znam od ranije, malo će te vedrine, htio ili ne, i do mene.
Jednom sam o Mirni zapisao: “Njezine slike vuku korijene iz glazbe, koriste se kadencama koje imaju pitkost i logičnost, mediteransku melodioznost i homofonost rasterećenu atonalnih šokova i atrakcije, no postupak se ipak čini suvremenijim nego što bi bila očekivanost tipična za tradicionalno prelijevanje iz takta u takt i sabiranje u klasičnu frazu.
Ta lirska apstrakcija isključuje avangardni eksces i nepredvidivost koja para uši/oči. Ona
jest neočekivana, ali nadasve umilna. Kao da je po zamišljenom crtovlju slikarica posijala, onako kapajući akorde uvezene iz popularne glazbe, no držeći značajnima stečena iskustva i naslijeđe u suvremenom kontekstu. Nije li to neki novi neoromantizam čitljiv i lako pamtljiv, ponesen dječjom igrom i neposrednošću ili pak nekakvi neorealistički leksemi intuitivno posloženi bez osobitog savršenstva, logike i reda. Baš onako kako se normalan svijet ponaša u životu, spontano, a odgovorno, bez filozofije. Za razliku od nas
koji služimo, uz časne iznimke, tek kao ispomoć bližnjima, nerijetko zatomljujući vlastitu invenciju i kreativnost?”
U potrazi za definicijom čeprkam dalje. Za ključnu stvar, pozitivizam, nalazim kako je riječ o učenju koje se temelji isključivo na činjenicama. Ono negira metafiziku i pokušava svoj predmet opisati onakvim kakav on jest, bez stvaranja hipoteza i pretpostavki kakav bi mogao biti. Neobično i tajanstveno. Mislim kako su lirske fantazije jezik podsvjesnoga.
Igra je to začudnog nizanja formi koje su rezultat nepresušne kombinatorike umjetničke mašte, humora i jedinstvene distorzije realnosti. Vješto upleteni crtež podsjeća na zbilju, a ipak dominantna gesta provocira fantaziju.
Strastveno i iskreno, kao i uvijek, a opet na nov način. Slikarica, koristeći se uvrnutim organskim oblicima povezanim skicoznim potezima u cjelinu, otvoreno izražava prezir spram konvencionalnih metoda slikanja, smatrajući ih simbolima populističkog i konformističkog društva. Čini to uz minimum kontakta, konvencionalnim umjetničkim paradigmama. Čitam natuknice, legende: Još jedan novi dan, Moj rozi dan i žuti maslačak, Jedan skroz običan dan, Naš šareni svijet, Ja vjerujem…
Moram priznati, kad malo bolje razmislim, treba se veseliti svakom novom danu, s njim se radovati, a ne ratovati. Poručila mi je: Sanjam u bojama.
Nismo svi isti. I ja ću, makar i bilo crno-bijelo u boji. Ništa nisam naučio iz ovoga. Dokad ću morati tuđe brige prihvaćati svojima, tražeći rasplete kojih nema, i bespotrebno prihvaćati dio odgovornosti? Dobro je što mi je Mirna “uletila”. Raspeti, htio ili ne, teško može spojiti dva kraja. Sročih ovo u dahu, umjesto klasičnog predgovora, pa joj uz privitak forwardiram poruku: “Hvaaaaala”. I dopisujem: “Što je danas lijep i sunčan dan!”"
Mirna Sišul rođena je u Rijeci 1977. godine. Diplomirala je na Akademiji primijenjenih
umjetnosti u Rijeci 2005. godine, u klasi Ksenije Mogin. Bavi se ilustracijom, grafikom i uređenjem interijera. Živi i radi Rijeci.
