Trideset godina Škole paške čipke

Kada su, sada već davne 1994./1995. Milena Čemeljić i Nedjeljka Oros, ravnateljica i tajnica Srednje škole u Pagu pokrenule Čipkarsku školu i odlučile neke tada nove generacije učiti šivati pašku čipku, nisu ni znale koliko će ta ideja i inicijativa biti dobro primljena i postati održiva u paškoj zajednici.

Povijesno gledano, prva „službena” škola paške čipke pokrenuta je davne 1931., pokrenuo ju je tadašnji učitelj Frane Budak, a uvećana fotografija djevojčica, tadašnjih učenica čipkarske škole, zauzima značajno mjesto u Muzeju čipke na glavnom gradskom trgu.

U posljednjih trideset godina oko dvije stotine žena i jedan muškarac završili su čipkarsku školu koja traje punih deset mjeseci, a u 380 nastavnih sati polaznike uči i nauči vješto baratati jastučićem ili kako bi se reklo po domaći „kušinom”, iglom i koncem, ne bi li se tako proizveli maštoviti čipkasti ornamenti zaštićene paške čipke poznate diljem svijeta.

Razgovoru s Marijom Pećirko, ravnateljicom Srednje škole Bartula Kašića u Pagu, povod je bilo obilježavanje važnog jubileja, odnosno trideset godina djelovanja i rada Čipkarske škole paške čipke.

Foto: Fran Bukša

Profesorica Pećirko pojasnila je kako je ovaj značajan događaj povezao zajednicu i učinio je ponosnom na autentičnu baštinu koja se njeguje i voli i dandanas.

Kako bi ova značajna proslava jubileja dobila na potpunosti, organizatori su uključili i „Dan fuštana“, koji se održava posljednji četvrtak tijekom zimskog karnevala. Građani Paga oblače se u tu starinsku nošnju i idu po kućama kao prave „male maškarice”, što ih zabavlja i veseli te na neki način vraća u djetinjstvo. Dok ovo čitate, poseban doživljaj omogućit će vam sjajne fotografije, koje potpisuju autori Elvis Šmit, Ante Škoda i Fran Bukša. Sudionici manifestacije, u fuštanima, odjeći iz onog doba, s odgovarajućim frizurama i maksimalno „sređeni” kao da nas na neki gotovo filmski način čarobnim štapićem uvode u to doba.

Od ravnateljice Pećirko saznali smo da kada su pokrenule čipkarsku školu u Pagu, njezine osnivačice, Milena Čemeljić i Nedjeljka Oros, razmišljale su temeljito i dugoročno. Stoga su zatražile pomoć Nikole Kustića koji je osmislio program za osposobljavanje odraslih za zanimanje čipkarice, koji je potom odobrilo Ministarstvo školstva pa se tako zanimanje čipkarica po završetku školovanja počelo upisivati u radne knjižice. Po istom principu škola djeluje i danas, a sve polaznice nakon osposobljavanja stječu taj status koji se upisuje u radnu knjižicu. Do sada je školu čipkarstva završilo oko dvije stotine polaznica, uglavnom iz grada Paga i s otoka, ali dolazile su i polaznice iz Zadra, kao i jedna iz Splita. Svih ovih godina, od samog početka, rad škole financira Grad Pag i ona je za polaznice potpuno besplatna. Dugoročno promišljanje gradskih otaca svjedoči o tome koliko im je, bez obzira na to tko bio na vlasti, stalo do paške čipke i jedinstvene baštine koju ima taj renesansni grad, koji je izgradio Juraj Dalmatinac, a proslavio njihov sugrađanin Bartol Kašić, autor prve hrvatske gramatike.

Foto: Elvis Šmit

Na pitanje kako vidi budućnost paške čipke ravnateljica razmišlja vrlo pozitivno. Od dosadašnjih polaznica njih 20 % aktivno čipku šije i danas, a neke i u komercijalne svrhe, za prodaju. Preostalih 20 % šije za sebe i svoje prijatelje i rodbinu kao poklon dragim osobama, a sve one koje su završile školu mogle bi se uz malo prakse, ako se ukaže potreba, vrlo brzo vratiti daljnjem aktivnom šivanju čipke.

Foto: Elvis Šmit

„Za jedan ‘tabletić’ promjera deset centimetara treba dva dana neprestanog rada, otprilike dvadeset sati koncentriranog šivanja, a mnoge čipkarice za to koriste i nešto jače naočale nego one za čitanje. Upravo ta vještina, minucioznost i posebna kreativnost opravdavaju cijenu paške čipke, ali i slavu koja je prati u cijelom svijetu”, pojasnila je ravnateljica Marija Pećirko. A inspiracija današnjim generacijama Pažana upravo je bogata baština grada Paga, u kojem paška čipka zauzima posebno mjesto.