Anici Tomić

nagrada za najbolju režiju, a

„Hotelu Zagorje“

TEST — Noctua Tech (homepage top 2)

za najbolju predstavu u cjelini.

Rijetko se na festivalima dogodi da ocjene publike iz večeri u večer rastu, a da najveću naklonost publike osvoji predstava u samoj završnici festivala. Bilo je tako sinoć u Rijeci, posljednje izvedbene večeri Međunarodnog festivala malih scena, kada je sarajevska predstava

„Sjećaš li se Doli Bel“

osvojila

Nagradu Dalibor Foretić

s najvećom ocjenom publike ove godine 4.78.

Dalibor Foretić

bio je kultna kritičarska figura ne samo hrvatskih kazališnih prostora. Njegova odmjerena rečenica i mišljenje o predstavama dosezalo je s kraja na kraj tadašnje Jugoslavije (ali i preko njenih granica), a osobno znam da mu je Sarajevo – bilo u srcu. Bio je do rata, ali i poslije, redoviti kritičar na MESS-u – festivalu malih i eksperimentalnih scena. Njegovo je pisanje bilo uzor mladim kritičarima i piscima o kazalištu. A upravo kako bi se nastavila njegovati produkcija malih scena u Hrvatskoj (a u vrijeme kada je MESS-u rat onemogućio djelovanje), zajedno s

Nenadom Šegvićem

Foretić je osnovao Festival malih scena u Rijeci i bio mu pet godina selektor.

Predstava „Sjećaš li se Doli Bel“ rađena je na tekst

Abdulaha Sidrana,

a u režiji

Kokana Mladenovića.

Njeno je polazište drukčije od filmske priče, više pripada ovom vremenu i iz tog se rakursa i gleda. To je i dalje pogled na šezdesete godine u Sarajevu, ali tek u sjećanjima malog Dina, koji se kao zreo čovjek vraća u svoj grad kako bi sakupio krhotine živote sazdane od sjećanja. Sjećanja na obitelj, prijatelje i odrastanje na gradskom asfaltu u okruženju sarajavske raje.

Zato scenografiju predstave čine koferi, koji simbolično predstavljaju vječne odlaske i dolaske na ovim prostorima.

Simbolike ima i u ključu kuće koje više nema, a koji je mladi Dino ponio odlazeći iz Sarajeva. Time se u sjećanje priziva i povijest sarajevskih židova prognanih iz Španjolske, odakle su stigli noseći ključeve svojih napuštenih kuća...

Odličan ansambl

Kamernog teatra 55,

na čelu s direktorom

Emirom Hadžihafizbegovićem

(koji u predstavi igra jednu od glavnih uloga - Mahmuta Zolja), turneju po Mađarskoj i Hrvatskoj zaključio je riječkim gostovanjem ostavljajući nas u sjetnom raspoloženju.

Festival je završio proglašenjem nagrada žirija, koji su činili

Helena Buljan

dramska glumica iz Zagreba,

Željko Hubač

dramaturg iz Beograda i

Marina Pejnović

redateljica iz Zagreba:

Nagradu koja od ove godine nosi ime

Nenada Šegvića,

za najbolju predstavu u cjelini, osvojila je predstava

„Hotel Zagorje“ Dramskog kazališta Gavella

u režiji

Anice Tomić,

kojoj je pripala i nagrada za režiju

Anđelko Štimac.

Nagradu Veljko Maričić za najbolju mušku ulogu podijelili su

Krešimir Mikić

za ulogu baruna

Lenbacha („U agoniji“) i Emir Hadihafizbegović

za ulogu

Mahmuta Zolja („Sjećaš li se Doli Bel“).

Za najbolju žensku ulogu nagrađene su

Nina Violić

kao Laura Lenbach („U agoniji“) i

Hana Selimović

za ulogu Eve („64“);

Nagradu za najboljeg mladog glumca ili glumicu osvojile su Petra Svrtan za ulogu u predstavi „Disanje“ i Anamarija Veselčić za rolu Helen u „Obitelji“;

Nagrada za najbolju epizoidnu ulogu pripala je Branislavu Zeremskom za ulogu Olivera („64“);

Nagradu Darko Gašparović za najbolju dramaturgiju dobio je Vid Adam Hribar za rad na predstavi „U agoniji“; Najbolja scenografija i nagrada Dorian Sokolić dodijeljena je Darku Nedjeljkoviću („64“), za scensku glazbu nagradu je osvojio Matko Botić („Disanje“), nagrada za dizajn svjetla ide Marku Đokiću („64“), a žiri je dodijelio i posebnu nagraedu za partnersku igru Sanji Marković i Jovani Belović u predstavi „Moj muž“.

Žiri Novog lista (Kim Cuculić, Davor Mandić i Ivana Kocijan) dodijelili su Nagradu Mediteran Sanji Marković, s naglaskom na dvije uloge u predstavi „Moj muž“ – majke i mentorke.

Tekst i foto: Svjetlana Hribar FB