Ako ste ikada pokušali smršavjeti, vjerojatno ste čuli savjet da je priprema vlastitih obroka najbolji put. Taj savjet sada potvrđuje i znanost, budući da je nedavna studija objavljena u časopisu Nature Medicine pokazala kako osobe koje jedu domaću, minimalno prerađenu hranu gube dvostruko više kilograma od onih koji se oslanjaju na gotova, industrijski prerađena jela.
Studija je uključivala 50 odraslih osoba koje su bile nasumično raspoređene u dvije skupine – jednu koja je konzumirala uglavnom ultra-prerađenu hranu i drugu koja se hranila minimalno prerađenom hranom. Obje su dijete bile u skladu s nacionalnim prehrambenim smjernicama i obje su dovele do gubitka tjelesne mase. Međutim, skupina koja je konzumirala minimalno prerađenu hranu na kraju je jela manje kalorija i izgubila više kilograma. Osim toga, kod njih su zabilježena i veća poboljšanja u sastavu tijela, smanjenje razine triglicerida te slabija žudnja za nezdravom hranom. Skupina koja je jela ultra-prerađenu hranu također je smršavjela i pokazala određene pozitivne promjene u razini masnoća i šećera u krvi, ali su te promjene bile blaže u usporedbi s onima koje su postigli sudionici na minimalno prerađenoj prehrani.
Prerada hrane, naravno, ima svoju svrhu. Ona omogućuje sigurnost, očuvanje i dostupnost hrane, ali kada hrana prolazi kroz višestruke industrijske procese, gubi nutritivnu vrijednost. Ultra-prerađena hrana često sadrži manje vlakana, a više dodanih šećera, soli i masti. Osmišljena je tako da bude izrazito ukusna i dugotrajna, no upravo to je čini manje pogodnom za zdravlje. Primjeri takvih proizvoda uključuju gazirana pića, instant rezance, zaslađene žitarice za doručak, pakirane kekse i kolače, industrijski proizvedeni kruh s aditivima ili mesne prerađevine poput pilećih nuggetsa.
Minimalno prerađena hrana, s druge strane, mijenja se samo onoliko koliko je potrebno kako bi bila sigurnija i lakša za pripremu, a pritom zadržava svoju nutritivnu vrijednost. U tu kategoriju spadaju svježe ili smrznuto povrće i voće, cjelovite žitarice poput zobi ili smeđe riže, obični jogurt ili mlijeko, jaja, svježa ili smrznuta riba te mahunarke ili konzervirano povrće bez dodanog šećera i soli.
Razliku između ultra-prerađene i minimalno prerađene hrane često je moguće prepoznati već prema popisu sastojaka. Ako proizvod sadrži velik broj sastojaka, od kojih su mnogi aditivi ili tvari koje sami ne biste koristili kod kuće, riječ je vjerojatno o ultra-prerađenom proizvodu. S druge strane, minimalno prerađena hrana obično ima kratak i jasan popis sastojaka. Poseban oprez potreban je i kod dimljenih mesnih proizvoda, jer većina njih sadrži sredstva i aditive koji ih svrstavaju u ultra-prerađenu kategoriju, dok se primjerice dimljena riba, iako također prerađena, obično obrađuje uz manji broj dodataka.
Prehrana koja se temelji na minimalno prerađenim namirnicama obično znači veći unos vlakana, više hranjivih tvari i manji unos kalorija, što sve zajedno dugoročno pogoduje zdravlju. Zanimljivo je da studija pokazuje kako čak i prehrana bogata ultra-prerađenom hranom, ako je osmišljena u skladu s prehrambenim smjernicama, može dovesti do gubitka težine i određenih zdravstvenih koristi. To je važan podsjetnik da nije potrebno potpuno izbaciti takvu hranu, već postupno pomaknuti ravnotežu u korist minimalno prerađenih namirnica i domaće pripreme obroka.
Zdravlje ne ovisi samo o kalorijama ili broju kilograma na vagi. Kvaliteta hrane koju unosimo igra jednako važnu, ako ne i važniju ulogu. Uključivanje više minimalno prerađenih namirnica u svakodnevnu prehranu jednostavan je, ali vrlo učinkovit korak prema boljoj kontroli tjelesne mase i dugoročnom očuvanju zdravlja.
Izvor: Science Alert
