Arhitekt i urbanist Bojan Bilić još je 2010. godine ukazivao na katastrofalan status javnog prostora u Rijeci poručivši tada „tko prvi počne govoriti o javnim prostorima, dobit će izbore“!
Otada je prošlo osam godina, a stanje u Rijeci nije puno bolje. U takvome okruženju teško je govoriti o kvaliteti življenja i parametrima koje valja ispuniti da bi se pojedini grad ocijenio mjestom kvalitetnog življenja. Nije dovoljno raspisivati natječaje za arhitektonska rješenja, objavljivati javne natječaje, ulagati golem novac u kapitalne sportske objekte.
Unaprjeđenje kvalitete življenja u gradu filigranski je rad, briga o detaljima koji nam život u urbanoj sredini čini lakšim, ugodnim, šarmantnim, poželjnim. Grad tako ispisuje svoju osobnu kartu, svoj identitet. Još je prije deset godina Bojan Bilić poručio kako upravo arhitekti i urbanisti trebaju glasno reagirati na stvari koji vide, u domeni javnog prostora biti savjest društva.
"Kvaliteta života je izmjerljiva, objektivna, brojne se tvrtke u svijetu bave takvim izračunima, ona se lako empirijski dokazuje i neznatno je podložna subjektivnim stavovima", pojašnjava arhitekt Bilić.
Postoji približno desetak parametara prema kojima se može izmjeriti živi li se u nekom gradu kvalitetno. Dobro ih je znati, jer tako i sami postajemo savjest društva.
„Nije svejedno ima li u gradu pet kvadrata zelenila po broju stanovnika ili 500 kvadrata kao primjerice u Ljubljani koja se približila tome standardu. Na žalost, to je nemjerljivo više od postotka zelenih površina u Rijeci“, kaže arhitekt Bilić i nastavlja:
„Kvaliteti doprinosi broj i dostupnost sportsko-rekreacijskih površina. Ako povučemo paralelu s Rijekom, tu stojimo relativno dobro. Puno je uloženo u sportsku infrastrukturu, izgrađeni su bazeni, novo atletsko igralište u Kampusu na Trsatu. Pri izračunu u obzir se uzima koliko je dvorana i bazena dostupno ne samo sportašima, već i građanima“ napominje Bilić.
"Parametar je i razvoj gospodarstva, mogućnost zapošljavanja, kolika je zaposlenost, nezaposlenost i broj radnih mjesta“, kaže Bilić. U izmjeri kvalitete življenja važan je element i javni prijevoz, koje se mogućnosti u tom smislu građanima nude i kako javni prijevoz funkcionira.
„Količina i dostupnost kulturnih sadržaja, broj kazališta važni su elementi kvalitete života. Postoje neke analize koje govore da grad veličine Rijeke u europskom prosjeku treba imati sedam kazališta. U Rijeci ih je nedovoljno. Uz HNK Ivana pl. Zajca tu je Kazalište lutaka i HKD na Sušaku. Na žalost, s kulturom ne stojimo dobro. U parametre ulazi i broj vrtića, škola, fakulteta“, govori Bilić. Jednako je odlučujući parametar opća sigurnost, stopa kriminaliteta, stanje sigurnosti, broj lakših i težih delikata, ali i postotak njihova rješavanja.
"Važno je da se u jednom gradu možete osjećati sigurno, da možete mirno šetati", ističe arhitekt Bilić te dodaje kako nam je u posljednje vrijeme osobito važan element kvaliteta vode i zraka, ali i neki drugi standardi, poput prometne i komunalne infrastrukture.
"Agencija Mercer svake godine objavljuje listu najboljih gradova za život. Uglavnom se istih 15-tak gradova bori za prvo ili drugo mjesto. To potvrđuje da se analize dobro rade, a gradovi su Zürich, Kopenhagen, Sydney, Oslo, Vancouver, Melbourne, Wellington, visoko na ljestvici je München i Beč koji je uglavnom prvi ili drugi. Beč ima sjajno riješeno gradsko zelenilo, puno sportskih sadržaja, uglavnom, taj je grad u svih deset kategorija, parametara prvi ili drugi. Ono što je lijepo i što građani Beča znaju jest da žive u gradu koji je "prvak svijeta" u kvaliteti života. Iz perspektive male Rijeke teško je govoriti i uspoređivati se s Bečom. Volim povući paralelu s gradovima čijem bi standardu trebali težiti. Volim gledati prema Zagrebu, Ljubljani, Trstu, to su neki nama najbliži primjeri. Na- žalost, bili su nam blizu u svim nabrojanim kategorijama, ali su ti gradovi otišli daleko naprijed. Trst volim i subjektivno i objektivno. Kada se razgovara o kvaliteti života, fer je reći, volim Sušak. To je lijepo i subjektivno, jer sam tu odrastao, išao u školu, no spram stvarnih parametara kvalitete života nije stvarno, jer kada na Sušak sa ljubičastim ofarbanim neboderom dođu ljudi iz Zagreba ili Zadra, čudno će me gledati. Ako netko u Veneciji kaže da voli svoj grad, onda je to i subjektivno i objektivno", objašnjava Bilić napominjući kako je Rijeka zapravo užasno kompleksna priča. Prisjetio se i spomenutog intervjua otprije deset godina.
"Potpisujem sve što sam tada rekao. Veliku većinu mojih prijatelja, vršnjaka zanima jedino što je u Europi važna tema – uređenje grada i standardi javnog prostora. Mene i moje prijatelje zanima gdje možemo prošetati psa, ima li dovoljno vrtića za djecu, gdje vikendom mogu igrati košarku, voziti bicikl. To su ključna pitanja. Pitanje prostora je životno pitanje. Kada bi se pojavio političar koji bi se bavio tim pitanjima, baš kao što se bave europski političari, privukao bi značajan broj ljudi. U Rijeci su ljudi gladni male, lijepe koncertne dvorane, gladni su maloga kazališta, biciklističke staze, parka ili kavane gdje mogu prošitati novine. Sve počiva na viziji. Grad Rijeka ima toliki potencijal, ali kvalitetno gospodarenje i upravljanje prostorom izostaje. Rijeka ima ozbiljan problem identiteta, ljudi iz nekog razloga nisu povezani s gradom. Jednom sam prilikom studentima dao list papira i tražio da nacrtaju Rijeku. Dobio sam 30 praznih papira. U Splitu, primjerice, postoji višak identiteta, Sv. Duje, Marijan, Dioklecijanova palača, Grb Hajduka, to je Split. Što je Rijeka, to danas nitko ne zna. Teze o „rockerskom gradu“ neuvjerljive su u prostoru gdje vikendom iz automobila trešte narodnjaci. Riječki je identitet vrlo zanimljiv za analizu, povijesno je izmiješan, nacionalno je izmiješan, ali značajan broj ljudi i dalje ne osjeća povezanost s gradom. U Splitu, važno je kada igra Hajduk, kažete li nešto protiv, iskopat će vam oči. U Rijeci gostuje Milan, a ne može se rasprodati stadion od 6 tisuća mjesta. Uostalom, prazni listovi papira studenata sve govore. Pitajte ljude na ulici što je to Rijeka, koja je to slika Rijeke – nje naprosto nema. Iz nekog čudnog razloga ljudi ovaj grad ne osjećaju kao svoj. Ipak, spasa ima, ovdje i dalje postoji ogroman potencijal", zaključuje Bilić.
Kako veli, sve počinje time kako upravljate prostorom, a bez hrabrosti i vizije pomaka nema. I na kraju, u prilog kvalitete života, arhitekt Bilić otkriva vlastitu sažetu, subjektivnu, ali sadržajnu definiciju grada. Čine ga trg, park i kavana. Ako vaš grad ispunjava ta tri temeljna elementa, onda živite u sredini koja ima sve preduvjete za kvalitetniji život.
