Nepoznati počinitelji proteklog su vikenda u centru Rijeke pretukli 23-godišnjeg Matiju Piralića i njegovog prijatelja u samom centru Rijeke i to ni više ni manje nego zbog seksualne orijentacije, javlja Lupiga.
„Bio sam na Kontu u većem društvu. U jednom trenutku prijatelj i ja smo otišli na pišanje do obližnjeg grmlja. Hodajući prema tamo zagrlio sam frenda i tako smo hodali neko vrijeme. Otišli smo pišati svatko u svoj grm. Odjednom je skupina mladića naših godina ili možda malo starijih napala mog prijatelja. Počeli su vikati da smo pederčine i onda su nasrnuli i na mene. Derali su se da nam jebu mater pedersku. Rekao sam im da ne želim probleme i da nas puste. Pokušao sam otići, ali mi nisu dopustili. Prvo sam dobio udarac šakom u glavu. Kako sam se okrenuo natrag, zamolio sam ih opet da me ne diraju, ali tada sam dobio udarac u koljeno i pao na pod. Umirao sam od bolova, a oni su me cipelarili. Neki dečko i više cura su mi priskočile u pomoć i napadači su pobjegli prema Delti“, kazao je Matija za Lupiga.
Matija je u Rijeku otišao na odmor nakon ispita. Za vrijeme studija radio je čak tri posla kako bi preživio, a Rijeku je za odmor izabrao kako bi popravio odnose s bratom koji je tamo na liječničkoj specijalizaciji i da uživa u gradu koji slovi kao slobodarski te, kako kaže Matija, „capital“ gej populacije i liberalnosti. No, nakon napada nazvao je brata, ali brat je neočekivano reagirao.
„Rekao mi je da sam si sigurno sam kriv jer sam previše otvoren po pitanju svoje seksualnosti i da sam dobio ono što sam tražio. Na hitnu me odvelo to društvo, a on se tamo pojavio malo kasnije jer specijalizira u toj bolnici. Rekao je medicinskom osoblju da dramatiziram i glumatam i da mi nije ništa. Oni su me pregledali i prema nalazima je ispalo da mi nije ništa. Kasnije je došla policija, a brat je opet ponovio isto, pa ne znam što su zapisali i što će biti s time i hoće li se što poduzeti. Sumnjam da će se išta dogoditi i baš zato želim da moja priča izađe u javnost da se možda netko negdje počne hvatati za glavu. Kod brata se nakon svega toga nisam htio vratiti pa sam prespavao kod frenda prije nego sam se vratio u Zagreb. Nisam mogao ni stati na nogu, a brat mi čak nije htio ni pomoći s hodanjem. Ne mogu to razumjeti“, priča ogorčeni Matija.
Nakon ove nemile situacije posjetio je riječki KBC, koji ga je uz dijagnozu „RDG lijevog koljena - ne vide se frakture“ poslao kući. Iz zagrebačke Klinike za traumatologiju ustanovljeno u potpunosti drugačija situacija: kompletno puknuće prednjeg križnog ligamenta, a Matija je zadržan u bolnici te nakon 2 dana pušten na kućno liječenje.
„Šokiralo me je da se to sve u Rijeci dogodilo. To mi je bio prvi put da sam uopće otišao u Rijeku. Nije mi bilo na kraj pameti da se to tamo može dogoditi. Takve stvari mi se nisu dogodile ni u Zagrebu, a znao sam se poljubiti s dečkom na ulici“, kaže Matija.
Istaknuo je kako je sasvim svjestan kako bi nakon objave ovog teksta mogli uslijediti još gori napadi, ali, kaže, da ne može ni zamisliti što je gore od onoga što je prošao: „Ako govorim anonimno priča nema težinu, a ako izađem s imenom i prezimenom onda je drugačije, možda se netko pokrene. Ne sramim se, prihvatio sam ono što jesam i ne bojim se govoriti o traumama i o stvarima koje sam proživio. Ovo je trenutak u kojem ja moram stati na pedalu i početi voziti bicikl, a ne da ga drugi voze umjesto mene. Vrijeme je da se o nasilju počne otvoreno govoriti kako bi ljudi osvijestili da se svakakve stvari događaju“, zaključuje Matija ističući da u svojoj borbi nema podršku obitelji.
