Od ponora do spektakularnog povratka
Sve je izgledalo spremno za španjolsku feštu na plivalištu Primorski u bugarskoj Varni. Mlada 'Furija', po uzoru na svoje seniore, aktualne svjetske prvake, od početka je nametnula ubojit ritam. Njihovi dalekometni šutevi pronalazili su put do mreže, a hrvatska obrana nije imala odgovor. Već u četvrtoj minuti Španjolci su se odvojili na 3:1, a frustracije mladih Barakuda kulminirale su kada je Maro Šušić iz peterca pogodio tek okvir gola. Španjolci su nastavili pritiskati i početkom druge četvrtine semafor je pokazivao zabrinjavajućih 6:3. U tim trenucima, kada se činilo da finale klizi iz ruku, izbornik Zoran Bajić povukao je ključan potez. Umjesto Nikole Batoša, koji je u prvoj dionici imao jednu obranu, na vrata je stao Antoan Špilar. Bio je to potez koji je promijenio sve. Špilar je u samo nekoliko minuta 'skupio' četiri obrane, unio je nevjerojatnu sigurnost u momčad i zaustavio španjolski nalet. Njegova energija prelila se i na napad. Hrvatska je krenula u silovitu seriju 3:0. Prvo je pogodio Šime Žilić, zatim je Gabrijel Burburan bio siguran iz peterca, da bi Nardo Dragaš poravnao na 6:6. Ipak, Španjolci su 19 sekundi prije poluvremena ponovno poveli, no onda je uslijedio trenutak koji je psihološki slomio suparnika. Doslovno sa sirenom, Maro Šušić je pogodio za 7:7, poslavši momčadi na odmor u potpunom egalu, ali s ogromnim psihološkim zamahom na hrvatskoj strani.
Rat živaca u trećoj dionici
Gol sa sirenom kao da je dao krila Bajićevim izabranicima. Odmah u prvom napadu treće četvrtine, Karlo Dragošević izborio je peterac, a siguran realizator bio je Ante Jerković za prvo vodstvo Hrvatske na utakmici (8:7). Ubrzo je Nardo Dragaš povisio na 9:7 i činilo se da je Hrvatska preuzela kontrolu. Međutim, Španjolci su pokazali zašto su u finalu. Uspjeli su se vratiti i preko Carrija izjednačiti na 10:10. Uslijedila je igra gol za gol, pravi rat živaca. Tada je bljesnuo Nardo Skejić, koji je prekrasnim lobom prevario španjolskog vratara Pinu za novo vodstvo 11:10. Španjolci su opet izjednačili, ali hrvatski napad je radio neumoljivo. Prvo je Šušić pogodio iz teške pozicije, iz mrtvog kuta za 12:11, da bi točku na nevjerojatnu treću četvrtinu stavio Gabrijel Burburan, svojim golom jedanaest sekundi prije kraja za prednost od 13:12 uoči posljednjih osam minuta odluke.
Kapetanska mirnoća i erupcija slavlja
Uoči posljednje četvrtine, izbornik Bajić ponovno je posegnuo za promjenom na vratima, vrativši Batoša među vratnice. Napetost se mogla rezati nožem, a prve minute protekle su bez pogodaka. Četiri minute prije kraja, Hrvatska je dobila priliku odvojiti se. Skejić je izborio peterac, no udarac Ante Jerkovića obranio je Pina, unijevši novu dozu drame. Promašili smo već tri peterca na utakmici, ali ova generacija jednostavno nije znala za predaju. Manje od minute kasnije, Viktor Tončinić izborio je novi, sedmi peterac za Hrvatsku. Loptu je uzeo kapetan. Maro Šušić preuzeo je odgovornost i hladnokrvno pogodio za velikih 14:12, tri i pol minute do kraja. To je bio trenutak koji je prelomio susret. Samopouzdanje je bilo na vrhuncu, a obrana je postala neprobojna. Dvije i pol minute prije kraja, nakon sjajne obrane s igračem manje, Jerković i Šušić odigrali su kontranapad koji je kapetan završio lobom za 15:12. Pitanje pobjednika bilo je riješeno, a s tribina je krenula pjesma "Hrvatska, Hrvatska!". Točku na 'i' stavili su MVP turnira Viktor Tončinić sjajnom šraubom za 16:12 i na kraju Gabrijel Burburan za konačnih 17:14 i početak neopisivog slavlja.
'Zajedništvo nas je guralo do vrha'
"Dečki su bili doista iz utakmice u utakmicu sve bolji, posebno od četvrtfinala. U finalu smo pokazali mentalnu čvrstinu, što nije malena stvar. Nije jednostavno kada gubite od Španjolaca tri gola razlike. Sve smo stizali, 'lovili', pa prestigli i natjerali da njima malo uđe voda u uši. Pokazali smo ozbiljnost i dečkima svaka čast", izjavio je nakon susreta presretni izbornik Zoran Bajić.
Za najboljeg igrača prvenstva (MVP) proglašen je hrvatski centar Viktor Tončinić.
"Nisam ni svjestan još što smo napravili. Početak turnira nam je bio malo lošiji, ali znali smo da imamo kvalitetu i karakter. Imali smo i super trenere koji su cijelo vrijeme vjerovali u nas. Pobjedom protiv Srbije u četvrtfinalu vidjeli smo da možemo do kraja. Naše zajedništvo nas je guralo do vrha Europe", poručio je Tončinić.
Ovom pobjedom zaokruženo je nevjerojatno ljeto za hrvatski vaterpolo. Nakon što su U-16 i U-18 selekcije postale svjetski prvaci, generacija do 20 godina dodala je europsko zlato, kompletiravši zlatni hat-trick o kojem će se još dugo pričati. Budućnost ovog sporta u Hrvatskoj izgleda svjetlije no ikad.
