Riječki novinar Edi Prodan na društvenim mrežama osvrnuo se na stanje s Gorskim kotarom. Naime, Gorski kotar ove je godine iznimno posjećena destinacija zbog pandemije koronavirusa. No, što kad se snijeg otopi i ostane tužna, prazna istina koja leži u srži Gorskog kotara? Edi Prodan predložio je rješenje, ali i ukazao na bolnu istinu:
"I što sad? Što kad je bahata južina oprala snijeg i učinila prostranstva Gorskog kotara i Like, ali i južnih dijelova Karlovačke županije ili krajnjeg sjevera Zadarske opet standardno - tužnima. Sivima, bez ljudi i privrede, bez perspektive? Što kad je lakirovka tisuća i tisuća fotografija s u siječnju snježnom bjelinom prekrivenih brda i izletišta postala prošlost? Što kad naši snježni aduti, ma bolji od tamo nekih "pozerskih" austrijskih ili talijanskih skijališta zjape potpuno tužni i prazni? I to prvih dana veljače mjeseca koji zajedno s ožujkom u svim ozbiljnim zimskim centrima predstavlja samo srce sezone, isto ono što su nama morskima srpanj i kolovoz! Što kad je i u ovim izolacijskim vremenima jasno da je zimska idila u Gorskom kotaru ili Lici zapravo ništa drugo do pokrivanje očiju dlanovima, baš onako kako to čine mala djeca kad ne žele vidjeti nešto što im se ne dopada, čega se boje.
Da, otopio se snijeg, isto onako nenadano kao što je došao i još nam jednom poručio - ne zanosite se! Kakav zimski turizam! Pred vama je regija, Gorska Hrvatska koja umire brinom većom od one kojom vi prolazite njezinim autocestama. U ovom trenutku Lika i Gorski kotar, a riječ je o 14 gradova i općina, zajedno nemaju niti 50 tisuća stanovnika. Prosječna dob im je takva da je jasno kako će se, pod današnjim kondicijama, prepoloviti za dvadesetak godina, a za nekih pola stoljeća i potpuno - nestati živih ljudi, stanovnika Gorske Hrvatske. Situacija je dakako jednako loša i u dijelovima Karlovačke županije - Saborski, Slunj, Rakovica, Plaški,.... Zapravo golemi i sasvim potentni dio države za nekoliko će desetljeća živim biti samo na Dan mrtvih. Kad rodbina dođe obići grobove predaka.
Ima li rješenja? Ima. Jedno je - učiniti popis jedinica lokalne samouprave koje čine Gorsku Hrvatsku i učiniti ih poreznim propisima besramno privlačnim investitorima. Da, baš onim u pravilu i ne pretjerano simpatičnim investitorima kojima emocije dolaze isključivo putem kalkulatora. Svakako, država mora propisati da to budu one djelatnosti koje nedostaju cjelini, one koje će komparativne prednosti tih krajeva učiniti dohodovnim. Prije svega je to poljoprivreda i s njom povezana prerađivačka industrija. Pa Velebit je prepun ljekovitih trava, kraj je to u kojem mogu nastajati ponajbolji sirevi Europe, da o medu i ne govorimo. Gorska Hrvatska se potezom pera može učiniti krajem u koji će hrliti investitori, krajem koji će mehaničkim putem, doseljavanjem mladih obitelji, doživjeti demografsku renesansu. Hrabrim i drskim zakonima. Samo tako. Jer koliko god bila lijepa snježna bjelina, jasno je da ti krajevi ne mogu živjeti od turista. Od stoke, puno prije i bogatije nego od ljudi koji dolaze samo kad blješteća bjelina daje idealni okvir fotografijama s kojih vrište kričavi skafanderi. Baš tako: dragi naši političari skloni vječnim lakirovkama kojima prekrivate nerad, neznanje i kukavičluk - u kojem su vam dijelu Gorskog kotara skijaši danas? Shvatite već jednom skijaški turizam može biti tek začin. Jelu kojeg u tim dijelovima Hrvatske skoro da više nema."
Izvor: Screenshot Facebook
