Riječki obiteljski liječnik Leonardo Bressan iz Koordinacije hrvatske obiteljske medicine, ove nedjelje, 12. ožujka gostuje u emisiji „Nedjeljom u 2“. Na naše pitanje kako je došlo do poziva za gostovanje u emisiji, dr. Bressan govori nam:
„Voditelj emisije Aleksandar Stanković kontaktirao me porukom u kojoj je napisao kako bi volio da gostujem u njegovoj emisiji. Razgovarat ćemo o zdravstvenim temama koje se danas tiču svakog građanina i njegovoj budućnosti ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu. Naposljetku sam prihvatio poziv.“
Idealan broj pacijenata po jednom obiteljskom liječniku je 1.500
Dr. Bressan kazao je kako bi idealan broj pacijenata kod jednog obiteljskog liječnika bio 1.500 te se osvrnuo na realno stanje u Primorsko-goranskoj županiji.
„U Primorsko-goranskoj županiji nalazimo se na razini koju HZZO po svom nahođenju smatra optimalnom, a to je oko 1.700 pacijenata. To je prosjek pacijenata po ordinacijama obiteljske medicine. Ono što bi bilo idealno prema stručnim smjernicama i europskim iskustvima je 1.500, dok je maksimalno dopušteno 1.700. Dapače, čak u Italiji najveći dopušteni broj pacijenata u skrbi kod obiteljskog liječnika je 1.500. To su brojevi s kojima se može raditi. Ipak, s obzirom na odlazak liječnika i ne-dolazak novih liječnika, sa sadašnjim mjerilima HZZO-a punit ćemo timove u kojima će se vrlo loše raditi“, govori nam dr. Bressan.
Specijalizacija za obiteljsku medicinu
Prema novom zakonu, obavezna je specijalizacija za obiteljsku medicinu. S obzirom na to da se stvorio gap od četiri godine, koji će se teško premostiti, dr. Bressan predlaže sljedeće rješenje:
„Idealno bi bilo da se omogući puno brži i lakši put do specijalizacije. Trebalo bi se omogućiti, ne samo domovima zdravlja centralno financiranje iz ovih fondova za specijalizacije, nego i svim privatno ugovorenim liječnicima i pružateljima zdravstvenih usluga. Mi činimo oko 60 % pružatelja zdravstvenih usluga na primarnoj razini u Hrvatskoj, a domovi zdravlja čine tek 40 %. Ipak, samo se njima dozvoljava financiranje za slanje na specijalizaciju. Mladi liječnici u tako glomaznim sustavima kao što su domovi zdravlja često su puta prisiljeni biti poput ping-pong loptica koja se šalje od ambulante do ambulante da bi mijenjali određenog liječnika. Prolaze im godine i ne stječu nikakvu ordinaciju koju bi oni sami vodili te otišli na specijalizaciju. Normalno da će to destimulirati mlade jer ne vide nikakvo napredovanje u struci i stabilnost u organizaciji svog rada.
Potrebno je da mladi liječnici odmah dobiju specijalizaciju, no još više od toga, potrebno je kvalitetno upravljanje i planiranje. Kada student upisuje prvu godinu medicine, u tom trenutku moramo znati koliko će liječnika otići u mirovinu. Fakultet traje šest godina, a specijalizacija četiri godine, dakle ukupno 10 godina. To je pravilo planiranje kadrova već prilikom upisa. Drugo, treba stimulirati studente na medicini. Moj prijedlog je da se u županiji stipendiraju studenti s ovog područja. Ove godine imat ćemo 124 novodiplomirana liječnika, od kojih je samo 24 s ovog područja. Velik je problem kako ćemo zadržati mlade liječnike. Približavamo se slomu primarne zdravstvene zaštite u našoj županiji. Trenutno imamo gotovo 30 % liječnika koji rade u mirovini. Dodatnih 30 % liječnika će u iduće četiri godine imati uvjete za mirovinu. To će biti katastrofa“, naglašava dr. Bressan.
Moramo vratiti dignitet liječnicima
Poznato je kako liječnici obiteljske medicine dijagnosticiraju oko 80 % bolesti. Na problematiku u zdravstvenom sustavu dr. Bressan upozorava godinama. S obzirom na spomenuto, postavlja se pitanje kako vratiti dignitet liječnicima.
„Vraćanje digniteta liječnicima postići ćemo na način da HZZO natrag preuzme dio rukovođenja i administracije, koja se kroz ove godine prebacila u naše administracije. Prisiljeni smo voditi administraciju za osiguravajuća društva, zavode, fondove, kreditne institucije, ministarstva… što ne pripada našim ordinacijama i poslu liječnika. Šteta je već učinjena, ali još uvijek možemo umanjiti posljedice. Međutim, treba se poslušati liječnike, nas koje radimo u stuci, na terenu. Mi smo prva linija u ostvarivanju prava koje osigurava i Ustav i Zakon o zdravstvenoj zaštiti. Svih ovih godina predložili smo mnogo rješenja koja su primjenjiva, a koja se ne realiziraju. Oni nisu shvatili da smo mi jedini koji možemo riješiti spomenutu problematiku. Stoga, 18. ožujka u Zagrebu je organiziran prosvjed uz naglasak na minimalni set zahtjeva koji pokazuje vladi da krene u spašavanje sustava.“
Na pitanje je li tijelo koje donosi zakon konzultiralo liječnike, dr. Bressan ističe: „Nisu. To je jedan problem, a drugi problem je što HZZO ne dozvoljava nikome izvan zdravstvene administracije da utječe na cijenu usluga, materijala i pružanja usluge pacijentima. Dakle, cijenu rada određuje HZZO po svojim internim mjerilima, a to nema nikakvog dodira sa stvarnošću.“
L.B.
