Mještani Ilovika na društvenim mrežama stranice "Spasimo otok Ilovik" objavom oprostili su se od svog sugrađanina Sandra Baričevića. Njihovu objavu, iskrenu i dirljivu, donosimo u nastavku:
"SANDRO BARIČEVIĆ, in memoriam
Više je ljudi, na različite načine, kroz povijest, obilježilo život Ilovika, naše male otočne zajednice.
Iako će, moguće, neki reći da je prerano za ovakav zaključak, uvjereni smo da je i naš dragi prijatelj Sandro jedan od njih.
Njegova veličina nije se očitovala nekim herojskim djelima, znanstvenim otkrićima, brzo stečenim milijunima, ni u kakvim „velikim“ stvarima koje ljudi uobičajeno smatraju „uspješnima“. Sandro je primjer svima nama kako te veliki osmijeh koji stoji iza „ništa mi nije teško učiniti za drugoga“ može vinuti visoko iznad svih! Uvijek spreman bespogovorno pomoći, ma koliko imao drugog posla, ma koliko bio umoran, neispavan, Sandro je uvijek bio tu, za sve nas.
Čini se da u povijesti našeg otoka nikada smrt jednog od nas nije sve otočane tako zavila u crno, toliko snažno rastužila, a upravo se to događa ovih dana zbog smrti našeg Sandra. Iako svjesni da je obolio od teške bolesti, nekako je u nama stalno tinjala nada da će se desiti čudo. Zar se čudesna ozdravljenja ne moraju dogoditi baš ovako posebnim ljudima?
Nemjerljiva je količina tuge i boli koja je ostala. Danima smo u suzama, opijeni grubom spoznajom da ga više nema, to je toliko nestvarno, nerazumno, nepravedno.
Sandro je, doista, svima nama bio važan. I više od toga, bio nam je jako drag, bio je dio obitelji. To je stav kojeg smo svi negdje u duši, makar i u podsvijesti, imali i imamo o Sandru. Sandro je jednostavno bio od svih nas.
Nije Sandro imao lagan život
Nakon oskudice, skromnog i u mnogo čemu teškog djetinjstva, već kao vrlo mlad, jedva petnaestogodišnjak, postao je ribar. Ribarstvo je obilježilo čitav njegov život: barke, mreže, lignje, naposlijetku koća. Od mladog veselog dječarca koji je s tetom, barbom i najviše bratom odlazio na mreže i lignje, do iskusnog mornara i ribara koji je s autoritetom govorio o moru i kojem su svi vjerovali. Kada bi vremenski uvjeti na moru bili najteži, onda bismo svi tražili da nas baš Sandro odveze u Mrtvašku, Lošinj ili bilo gdje drugdje.
Usporedo s tim, stasao je Sandro i kao čovjek. Kada je došlo vrijeme, oženio se i osnovao obitelj, a vrlo brzo sagradio je i svoju kuću. Taj, slobodno možemo reći podvig, jer izgraditi kuću na Iloviku jest podvig, pogotovo za one koji ne obiluju novcem, rezultat je Sandrove nevjerojatne marljivosti, discipline, spretnosti, odgovornosti i umijeća.
Preselivši u novu kuću, Sandro i obitelj riješili su svoj osnovni egzistencijalni problem, a Sandro je obitelji osigurao dostojan život.
Pun interesa, naučio je Sandro raditi sve, od elektrike, popravka kućanskih aparata, popravka barki i brodova, popravka motora, postavljanja vodoinstalacija, rada bagerom, i tko zna sve što još. Zapravo, i ne znamo za neki posao kojeg Sandro ne bi znao obaviti.
Netko iz grada vjerojatno ne može ni zamisliti koliko je na otoku važno imati osobu na koju možeš računati kad ti se nešto pokvari. Sandro je održavao traktore i drugu mehanizaciju, vjerojatno nema kuće na Iloviku u kojoj nije popravio neki štednjak, hladnjak ili škrinju. Svaki put kad pustimo vodu iz špine, trebamo ga se sjetiti, jer je po ilovačkim kućama postavio instalacije i pobrinuo se da sve funkcionira.
Sandro je uređivao okoliš škole, kosio travu, bez njegovih zlatnih ruku školska djeca danas ne bi imala pitku vodu u školi, a zimi bi se smrzavali perući ruke u hladnoj vodi.
Svi mi, mi smo jednostavno imali Sandra. I to ne Sandra kao nekog servisera ili majstora kojeg je trebalo zvati, naručiti, čekati, platiti… Sandro je bio kao naš brat, naš ukućanin kojeg je samo trebalo pozvati u pomoć i on bi došao.
Uvijek veseo, uvijek nasmijan, uvijek optimističan
I onda, kada bi čitavu noć proveo na moru, kada bi svi mi na njegovom mjestu ostali mrtvi umorni, polijegali u krevet, ugasili mobitele i nikome se ne javljali, i onda kada bi ga čekao neki drugi neodgodiv posao od kojeg su on i obitelj živjeli, Sandro bi uvijek došao, uvijek vedar, nasmijan i optimističan. Nije on bio samo dobri duh Ilovika. Svojim životnim optimizmom, svojom jednostavnošću i dobrotom učio je nas ostale životu, iako često puta toga nismo bili svjesni.
Ne velike riječi, nego djela, naoko mala djela za malog čovjeka su ono što je Sandro pružao svima nama. Nesebično, neustezljivo, pedantno, odgovorno, samo tako je davao sve od sebe, svjestan da će uklanjanje nekog kvara za njega biti tek puka sitnica, a golemo olakšanje za onoga kome se to dogodilo.
Zato danas bez imalo pretjeravanja možemo slobodno reći: otišao je najbolji od nas, otišao je jednostavan, ali velik čovjek koji je obilježio Ilovik u posljednjih dvadesetak godina.
Cijela naša mala otočna zajednica sada mora trajno stati uz Sandrovu obitelj da joj bude na pomoći, toplom riječju, zagrljajem, ali i na svaki drugi mogući način
Poznavajući ga, vjerojatno se negdje visoko iznad nas, ljuti sam na sebe, jer nije stigao toliko toga učiniti. Kolikima od nas je obećao nešto napraviti, popraviti, a bolest ga je spriječila? Ali, radeći za sve nas, koliko toga je propustio učiniti za svoje najbliže? Sve one male stvari, koje si mi redovno priuštimo, jer smatramo da imamo pravo na njih. I Sandro je imao pravo na njih, ali sve je to žrtvovao da bi pomagao nama – uvijek s osmijehom na licu!
Svi mi moramo stajati uz njegovu obitelj da bismo joj pomogli barem onoliko koliko je Sandro pomogao svakome od nas. A pomogao je jako puno. Nemjerljivo!
Draga obitelji, budite ponosni na svojeg oca i muža kojega ste imali, jedinstvenog i jednostavnog čovjeka koji je još za života ponio aureolu svetosti. Neka vam ta pomisao barem malo olakša vašu veliku bol.
Svi mi ostali, mi moramo biti zahvalni što smo imali prilike živjeti uz našeg Sandra i pohađati školu dobrote, jednostavnosti i poniznosti.
Sandro, prijatelju naš, nakon što si čitav život proveo na moru, prošao nebrojene nevere i opasnosti, neka ti na ovoj posljednjoj plovidbi more bude mirno i tiho i neka te dragi Bog i anđeli povedu u raj jer si to doista zaslužio.
Zahvalni mještani otoka Ilovika"
Izvor: Screenshot FB
