Jučer je u Kružnoj ulici održan sajam autohotnih, organskih i eko proizvođača – malih OPG-ova u suradnji s udrugom Zeleni Kastav.
Na eko sajmu su sudjelovali OPG Kukurin Josip,, Socijalna zadruga “Put”, OPG Marinko Petrović, OPG Mićić Radomir, Braniteljska zadruga Arka naša – Poljoprivredno dobro “Arkine delicije”, OPG Marot Zdenko, OPG Klaudia Dokozić i OPG Hero Vedran.
Nakon sajma, u sklopu edukativnog projekta “Back to the Roots” koji obuhvaća područja ekologije, zdrave hrane i vraćanja prirodi, održana je promocija knjige Nikole Borića „Šuma je moj dom“ i predavanje u kojem je opisao svoj životni put.
Nikola Borić svoje je mirno mjesto pronašao na Papuku, gdje živi posljednjih osam godina
Uoči predavanja i predstavljanja knjige, popričali smo s Nikolom Borićem, koji kaže kako nikad nije imao dvojbe oko svog izbora te kako bi sve ponovio ispočetka.
No, za početak zanimalo nas je stanje sa Shumskom farmom. "Shumska farma bila je klaster, koji smo osnovali Zorana Vujatović i ja te koji su činila 33 mala OPG-a. Proizvodilo se apsolutno sve: od mesa, ribe, jaja, mlijeka, mliječnih proizvoda do meda. U Orahovici se nalazila pakirnica, a imali smo i web shop. Dakle, ljudi su naručivali, a mi smo im dostavljali diljem svijeta. Nažalost, u međuvremenu smo zatvorili Shumsku farmu," opisuje nam Nikola.
Povratak prirodi
Na pitanje kako je krenula cijela priča s povratkom prirodi, Nikola Borić nam je kazao: "2010. godine shvatio sam da sve što radim nema nikakvog smisla i da bi se trebao vratiti u prirodu. Kada sam to priopćio prijateljima i roditeljima, svi su mislili da sam poludio. Imao sam super posao. Bio sam glavni trener turske i azerbejdžanske atletske reprezentacije, s ugovorom za Olimpijske igre u Rio de Janeiru i za mlade reprezentacije u Tokiju. 2011. godine kupio sam zemlju, a 2014. godine sam se doselio. Imao sam 22 kriterija za odabir lokacije. Vrlo visoko na popisu nalazila se voda, odnosno bilo mi je važno da imam izvor vode u blizini. Potom na popisu slijedi: pristupačna cijena, park prirode, da je lokacija državna, da u širem krugu nema ljudi, čista divljina, južna padina, netaknuta priroda i sl. Već osam godina živimo samoodrživo. 2020. godine izgorjela nam je kuća koju smo sami gradili od bala slame, blata i materijala koji nas okružuje. Došao je koronavirus, morali smo brzo pronaći kuću, a ljudi nam nisu mogli pomoći u gradnji. Nismo imali krov nad glavom pa smo u obližnjem selu kupili kuću iz obnove, gdje i trenutno živimo. Sada, iz mjeseca u mjesec uviđamo da nam nešto nedostaje kako bi bili samoodrživi pa onda to i nabavljamo. Neovisni smo o vodi. Dakle, imamo svoju vlastitu vodu i vlastiti izvor struje. Sami kompletno proizvodimo hranu. Nabavljamo i alat koji ne radi na struju. Pokušavam prikupiti sva znanja starih ljudi. Spremam se za najgore, a očekujem najbolje."
Sve što Zorana i Nikola uzgajaju i stvaraju, rade po principu različitih stilova iz cijelog svijeta. "Cijelo životno iskustvo pretočeno je u životni stil koji trenutno prakticiram. Primjerice, kada smo radili kuću, ona je imala krov koji je specifičan za Bali. Sve što sam vidio i što sam smatrao da je primjenjivo, istovremeno bolje nego u našoj kulturi i podneblju, a funkcionira, primijenio sam ovdje. Sve životinje su slobodne cijelo vrijeme. U vrtu i hrani prisutni su istočnjački recepti. Sve ima svoju svrhu, a mi to ne radimo na konvencionalan način. Nismo strogo orijentirani na ovo područje."
Transhumanizam
Od početka pandemije do danas uočavamo sve veći trend povratka prirodi. Na pitanje je li riječ samo o trendu ili su ljudi uistinu spoznali dobrobiti prirode, Nikola nam odgovara: "Osjećam da dolazi do raskola društva, gdje će velika većina ljudi ostati tu gdje jest. To je transhumanizam. Primjerice, i sam uočavam da bez pametnog telefona ne bi mogao doći danas na ovo predavanje. Neodvojivi smo od tehnologije, ali smatram da će se to sve više produbljivati. U drugu stranu otići će ljudi kojima to neće odgovarati i koji će htjeti živjeti prirodniji način. Broj potonje vrste ljudi sve više i više raste. Pandemija koronavirusa pojavila se kao prekretnica, gdje se na najbolji način vidio smjer na koji će se transhumanizam odvijati."
Hrvatska ima nebrojeno mnogo kvalitetnih proizvoda, a Nikola nam je iznio vlastito mišljenje zašto u dovoljnoj mjeri ne prepoznajemo njihov potencijal: "Ove zime bit će velika kriza s hranom i energentima. Mislim da će se ljudi upravo tada osvijestiti i vratiti u vremena krize 1980.-ih kada su ljudi sve sami proizvodili kod kuće."
Šuma je moj dom i Ljudi iz divljine
Nikola Borić bio je i dijelom dokumentarnog serijala "Ljudi iz divljine: Hrvatska" Bena Foglea, koji je prikazan u više od 50 država svijeta. "Mogu reći kako mi je to bilo najbolje iskustvo u životu. Pripreme su jako velike i dugačke. Snimljeno je 47 sati sirovog materijala za 45 sekundi prikazivanja. Ekipa je bila jako profesionalna tako da je bio gušt raditi s njima. Kada sam prvi put pogledao dokumentarac, nisam mogao vjerovati da živim na tako lijepom mjestu. Uvijek sam ga gledao iz sasvim drugog kuta."
Uslijedila je i knjiga "Šuma je moj dom". "Na knjizi radim jako dugo - otkako sam otišao u Afriku. No, u knjizi je opisana tek jedna četvrtina svih iskustava. Priče imaju slijed, ali funkcioniraju i zasebno."
Je li samoodrživost jedini ispravni put da bismo opstali, pitamo Nikolu. "Smatram da ne. To je individualno za svakoga. Za mene samoodrživost jest jedini ispravan put, ali svi ostali će svoj put pronaći za sebe."
A kako je bilo na sajmu, pogledajte u galeriji:
L.B.
