Medijima je za vikend prostrujila glasina o prijedlogu uvođenja poreza na pse, nameta koji se zapravo svakih nekoliko godina javlja kao ideja. Njime bi se punio lokalni proračun te navodno pomoglo postojećim azilima. Znajući kako stvari kod nas funkcioniraju, prvo je izgledno, drugo - ne baš. Srećom, odgovorni su brzodemantirali te glasine, rekavši kako se u prijedlogu zakona o životinjama uopće nije razgovaralo.
Pa ipak, činjenica je da će to i dalje egzistirati kao ideja određene grupe ljudi, koji za primjer takvog poreza uzimaju npr. Njemačku i Austriju. One takvim porezom paze da ne drži baš svatko četveronožnog kućnog ljubimca, što je razumljivo, ipak je u pitanju živo biće koje treba paziti i ne može si ga baš svatko priuštiti. Porez je lokalni i plaća se različito, ovisno u kojem se dijelu zemlje radi, pa tako varira od 30 do 130 eura za 'normalne' pasmine, a za one koje su na glasu kao opasne i do više stotina eura godišnje.
Ono što se u argumentaciji nekako zaboravlja, jest to da bi, unatoč plemenitoj brizi za životinje, spomenuti porez mogao djelovati suprotno od željenog. Pa bi se tako velik broj životinja mogao naći na cesti ili čak usmrćen. Upravo se to dogodilo brojnim psima u toj istoj Njemačkoj 1926., kada je država bila ekonomski slaba, a ljudima podignut porez na pse, koji su oni potom masovno odvodili na usmrćivanje.
Netko će reći da pretjerujemo, ali pretjerano je i usporediti njemački standard s hrvatskim, kao i općenito našu situaciju i onu u zapadnoeuropskim državama u kojima vlasnici pasa uredno plaćaju privatno osiguranje za svoje ljubimce, imaju zakone koji uređuju svaki apsket života tih pasa, koliko smiju biti ostavljeni sami, u kakvim uvjetima držani itd. U Švedskoj primjerice postoje i pseći vrtići, koji su skuplji od dječjih, kao i firme čiji zaposlenici obilaze životinje vlasnika koji su na poslu - jednostavno moraju jer zakon traži da se životinja mora prošetati, dok se neke druge, poput zamorca, moraju uzimati u paru jer ih se drži društvenim životinjama koje ne mogu biti same.
Mi smo još daleko od tako uređenog sustava (koliko li je samo pasa neregistrirano?) i puno toga treba promijeniti prije nego li se krene razmišljati o nekoj vrsti dodatnih nameta, kojih je ljudima ionako preko glave.
