U petak, 18. Prosinca, u 12 sati u vijećnici Medicinskog fakulteta započelo je predstavljanje knjige "Franjo Jelašić – čovjek i neurolog bolji od svog vremena", autora prof.dr.sc. emeritusa Jurja Sepčića.
Autor je okupljenima u nadahnutom izlaganju predstavio razloge koji su ga nagnali na pisanje ove knjige te ukratko opisao najvažnija dostignuća prof. dr. Franje Jelašića koji je prema riječima autora predgovora knjizi, prof.dr.sc Amira Muzura, bio i čovjek i stručnjak bolji od svog vremena, genij, europski temeljit i američki hrabar.
Prema riječima autora knjige, prof.dr.sc. emeritusa Sepčića stranice koje je pripremio svjedoče o čovjeku koji je svestranim izrazima svoje ličnosti, različitim primjerima svojeg ljudskog života obilježio kratko, ali vrlo značajno razdoblje hrvatske i svjetske neurologije. Svi su ti izrazi u Franje Jelašića imali nešto zajedničko: reflektirali su bogatstvo njegovog uma, manifestacije njegovog talenta, sposobnost i vrline čovjeka da stvara vlastito mjesto pod suncem, ostajući vjeran svojim idejama i neprestanim davanjem plodova vlastite visoke inteligencije i rada drugima.
Knjiga „Franjo Jelašić – čovjek i neurolog bolji od svog vremena“
Prof.dr.sc Sepčić je i sam bio učenik Franje Jelašića koji je nenametljivo pridonio njegovom formiranju, ispravljajući ga i dozvoljavajući da ga se ispravlja, bez traženja lažne prisnosti koja onemogućava pravi odnos. Knjiga je izdana kao posveta upravo za stogodišnjicu rođenja Franje Jelašića.
Godine 1959. prof. dr. Franjo Jelašić preuzeo je katedru neurologije, i postao jedan od najkreativnijih i avangardnih neurologa Hrvatske. Prof. Jelašić je najprije bio asistent Neurološke klinike Medicinskog fakulteta u Zagrebu, potom voditelj neuropsihijatrijske službe Opće bolnice u Puli te, nakon riječkog razdoblja (1959.-1965.), profesor neurologije na Neurokirurškoj klinici Saarskog sveučilišta u Njemačkoj. Sklon uvođenju novih dijagnostičkih i terapijskih metoda, za vrijeme boravka u Rijeci uveo je stereotaktičke zahvate na mozgu i intratekalnu primjenu lijekova. Obogatio je kliničku neurologiju standardizacijom metoda kvantitativnog ispitivanja osjeta, novim sindromom moždanog debla, a neurološku znanost proučavanjem toksina pauka crne udovice na živčani sustav. U njegovo vrijeme Odjel za neurologiju imao je 55 postelja.
Svojim radom svakako je zaslužio prošlost, sadašnjost i budućnost neurologije.
