Prof. dr. Stipan Jonjić s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci gostovao je u emisiji U svom filmu gdje je govorio zašto nas je virus iznenadio, kako cjepivo djeluje na njega te o svojoj karijeri imunologa. Jonjić je čitav svoj znanstveni rad posvetio virusima, a koronavirus je, kaže, drugačiji od svih ostalih. „Što se tiče koronavirusa, oni su vrlo heterogena obitelj virusa, međutim, malo smo podcijenili koronaviruse globalno kao znanstvena zajednica. Iako se dosta znalo o njihovom genetičkom potencijalu, ova epidemija nas je iznenadila. Imali smo krivu procjenu da se radi o banalnoj infekciji poput gripe. Stvar koju dan danas ne razumijemo je kako virus može biti takoreći podmukao, i da izazove infekciju koju mi ne osjetimo, koja je asimptomatska,“ istaknuo je Jonjić u emisiji.
Naglasio je kako je to svojstvo virusa odgovorno za pandemiju i kako je teško shvatiti da se praćenje ovog virusa ne može organizirati na način kao nekada. Moramo usvojiti mehanizme praćenja koji uključuju ljude s blagim simptomima kao i one asimptomatske jer jedino tako možemo ograničiti širenje: „Kad govorimo o imunosti koja bi se trebala steći procjepljivanjem populacije, slažem se da je to negdje oko 70 posto. Međutim to će biti teško postići iz prostog razloga što naša populacija nije sklona cijepljenju, a dio mlađe populacije neće biti uključen zato što cjepivo vjerojatno još uvijek neće biti odobreno za dob ispod 18 godina. Nama je važno da iskoristimo blagodati ovog cjepiva i zaštitimo ugrožene i što veći dio populacije, te ograničimo širenje virusa.“
Ipak, smatra da ne bismo trebali računati na imunitet krda jer je značajan dio populacije rezistentan. Ne znamo mogli li takvi ljudi biti zaraženi unatoč tome i širiti virus dalje. Što se tiče kampanje cijepljenja, Jonjić je istaknuo kako su znanstvenici postupili pametno: „Napravili su tip cjepiva koji će najvjerojatnije zaustaviti epidemiju. Ciljali su najosjetljiviji dio virusa, na površini virusne čestice, na koji tijelo treba razviti protutijelo i blokirati ga. Imate gen koji je pakiran u lipidnu ovojnicu ili nekako drugačije i on se unese u naše tkivo. Gen se prepiše u protein i taj protein je stran tijelu, on je antigen koji izazove upalnu odnosno imunosnu reakciju. Na njega nastanu antitijela i, pojednostavljeno, to je ono što nam treba da nas zaštiti od virusa. Već 15 ili više godina se i RNK i DNK tehnologija za vakcinaciju testira na životinjama u znanstvene svrhe kako bi napravili protutijela. Mislim da je ta tehnologija jednostavnija i sigurnija od drugih.“
Jonjić je istaknuo kako su nuspojave na cjepivo moguće jer su to znakovi da se nešto događa. „Kao i većina biologa i medicinara bi volio znati detalje poput koliko dugo će nas cjepivo čuvati od virusa, ali uvijek postoji revakcinacija, tako da bi iskoristio ovu priliku da potaknem čim veći dio pučanstva da prihvati cjepivo kao nešto što je dobro za njih da bi se mi kao društvo zaštitilo i na taj način osigurali normalan život i razvoj ekonomije.“ Dodaje kako su cjepiva bez presedana najveći domet učinka medicine na ljudsko zdravlje. Stotine i stotine milijuna ljudi su spašene, iskorijenjene su bolesti poput velikih boginja koje su harale i mijenjale društva i civilizacije. Mi zapravo ne znamo kako će se ovaj virus ponašati kako će ići njegova evolucija, ali mi ćemo biti mnogo upoznatiji s njime i možda u međuvremenu dokučiti neku Ahilovu petu u njegovom replikacijskom ciklusu.
Na pitanje je li moguće da se radi o laboratorijski uzgojenom virusu, Jonjić je kazao da su to teorije zavjere koje su znanstveno demantirane. Istaknuo je Kinu i ostatak Azije koji su bolji u kontroliranju širenje pandemije u vlastitim državama. Kazao je kako je u komunikaciji sa svojim kolegom iz Singapura uvidio da su stanovnici tamo, unatoč njihovom velikom broju, puno discipliniraniji i poštuju pravila odnosno donesene epidemiološke mjere, što se pokazalo uspješnim u suzbijanju pandemije. Kao najveću pouku pandemije imunolog Stipan Jonjić iznosi kako ovakvi virusi nisu dovoljno proučeni i da mnogo više resursa treba ulagati u sva područja znanosti i preventivna istraživanja.
