Početkom prošle godine gotovo svaki peti srednjoškolac bio je depresivan, a Novi list piše kako je situacija sada još i gora. Psihijatrijski odjeli za djecu i mlade su posljednjih tjedana preplavljeni pacijentima, a broj hospitalizacija adolescenata zbog depresije i suicidalnog ponašanja raste. Razlozi tome su mjeseci online nastave, drastične promjene u funkcioniranju društva i obitelji te zatvorenost u četiri zida.
„Mentalni su poremećaji izrazitiji što je kompleksnija situacija u društvu. Tako je za lockdown, jednu pojednostavljenu situaciju u društvu kada se svi bavimo jednom temom, karakteristično da je i mentalno zdravlje naizgled bolje jer se vidi manje akutnih poremećaja, i jer svi živimo u jednom akutnom i pojednostavljenom svijetu. Međutim, problem je kad popusti taj osjećaj da je samo COVID-19 važan“, kazao je za Novi list subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u zagrebu dr. sc. Josip Podobnik. Nadodao je i kako je broj pacijenata u odnosu na doba lockdowna peterostruko veći u odnosu na razdoblje prije pandemije.
Podobnik je za Novi list ovo stanje usporedio s posljedicama ratnog stanja: „Doba COVID-19 pojednostavljuje društvenu i kognitivnu shemu, makar svi na neki način ludujemo. Ali je to, tako da kažem, društveno prihvatljivo. Onda se i ta mentalna problematika manje vidi i većina mentalnih poremećaja zapravo funkcionira bolje. Nema pritiska škole, ide se na online, ne morate ići na posao, država se brine o vama… Kad se to popusti, onda se poremećaji javljaju većom snagom jer treba nadoknaditi propušteno. I u radnim uvjetima i u školskim uvjetima. I sada zato imamo nagli, upadljivi porast svih oblika mentalne simptomatike, uključujući depresivnost i suicidalnost. Sada više nema onoga: svi smo jedinstveni, svi smo po balkonima… To je slično ratnom stanju, tek kada ono prestane javlja se PTSP i raste stopa suicida. Može se reći da je mentalnih problema danas deset puta više nego za vrijeme lockdowna, a u odnosu na vrijeme prije COVID-19 pacijenata je dvaput više. Jer kompleksnost preživljavanja na poslu, u školi, sada je veća nego prije godinu dana, objašnjava dječji psihijatar, a nemjerljivo je kompleksnija nego kad smo svi »na covidu« i razmišljamo u jednoj mentalnoj shemi.
U vrijeme lockdowna mentalni su se problemi prikrili, pritisak škole se smanjio, a dečkima se otvorio prostor za više »gejmanja« i kockanja preko interneta. I djevojkama sa socijalnom fobijom ili fobijom od škole stanje se popravilo. Kompleksna problematika opsesivno-kompulsivnog poremećaja sada je ustvari prihvatljiva. Dijete koje se boji ići u školu da se ne zarazi prije šest mjeseci je imalo poremećaj, a sada je to odluka stožera.“
Istaknuo je kako najveće probleme imaju tinejdžeri koji su i ranije bili depresivni i skloni samoozljeđivanju, mladi delikventi, oni koji pate od socijalne fobije, a na velikom su udaru i djevojke. Naime, autodestruktivnost je specifična za djevojke, dok je za dječake karakterističnija agresivnost prema van.
Na pitanje kako roditelji trebaju postupiti ako uoče promjene u ponašanju, Podobnik za Novi list kaže: „Kad je u pitanju suicidalnost, autodestrukcija, samoozljeđivanje, treba uvijek stanje shvatiti krajnje ozbiljno. Ne postoji nitko tako pametan da može predvidjeti koji će slučaj završiti tragično, a koji neće. Ne postoji takav mozak koji to može reći. Tinejdžer koji se čini bolji, može prije počiniti suicid nego onaj koji je neprekidno u riziku. Svaki takav slučaj treba ozbiljno shvatiti i potražiti pomoć stručnjaka. To je nešto što treba liječiti, a to se ne može doma“, prenosi Novi list.
