Danas u 18 sati na Trgu 128. brigade Hrvatske vojske u Rijeci započeo je mirni prosvjed pod nazivom "Sigurnost, a ne nasilje!" u organizaciji Možemo! Rijeka i Unije Kvarnera. Na prosvjedu se okupilo tristotinjak Riječanki i Riječana, koji su prosvjedovali zbog incidenta na Platku te tako poručili "Stop normalizaciji nasilja!". Među transparentima našli su se natpisi kao što su: “Udarac nogom u glavom = Vožnja bez vozne karte. Samo u Hrvatskoj... zna se”, "PGŽ - di je čuvar? Čuva li ovce ili galebove?", "Institucije, tko tu koga plaća?"...
Poručeno je kako ne smijemo dozvoliti da institucije ne rade svoj posao, već da moraju pružiti sigurnost građanima i da primjer brutalnosti koji se dogodio na Platku nije izolirani slučaj.
„Okupili smo se kako bi istaknuli da nam je dosta normalizaciji nasilja u društvu. Dosta nam je uspavanih institucija, koje su očito postale same sebi svrha. Umjesto da nam pružaju sigurnost i ulijevaju povjerenje, da inzistiraju na provedbi zakona, one nas ostavljaju na cjedilu gurajući tako pojedince da uzimaju stvar u svoje ruke. Institucije su tu tek za neke pojedince, one privilegiranije, jednakije, one koji u vlasništvu imaju adekvatnu iskaznicu. Slučaj brutalnih premlaćivanja na Platku bio je tek okidač da izađemo i jasno i glasno kažemo da imamo problem. Problem nasilja u društvu. Problem s prihvaćanjem tog nasilja kao nečeg normalnog. Pojedini predstavnici institucija ističu da je slučaj premlaćivanja na Platku tek izolirani incident. Nažalost, to ne može biti dalje od istine. Prisjetimo se samo brutalnog ubojstva Vitomira Jovičića Simkea i Aleksandra Abramova, a evo i tek nekoliko naslova u posljednje tri godine u Rijeci, koji pokazuju koliko je nasilje prisutno u našem društvu: „U središtu Rijeke pretučen 46-godišnjak”, „Muškarac preminuo nakon što je pretučen iza 1 ujutro”, „Nasilje u centru Rijeke – Pretukao starijeg muškarca bez ikakvog povoda”, „Tragedija u strogom središtu Rijeke”, „Žena nasmrt pretučena u kafiću”, „Muškarac pretučen u centru Rijeke, zadobio višestruku frakturu lubanje i kosti lica”, „Preminuo Srbin pretučen u Rijeci”, „Homofobni napad u centru Rijeke”... Koliko li je slučajeva nasilja za koje javnost nikada ne dozna? Ili koje žrtve nasilja nikada ne prijave jer su obeshrabrene pred tromim i disfunkcionalnim sustavom? Govorimo li onda uistinu o izoliranom incidentu? I sam direktor Platka rekao je da se svake sezone događa uletavanje pojedinaca na stazu, alkoholiziranost i agresivnost. Zar moramo čekati da se dogodi premlaćivanje ili smrt prije nego što institucije reagiraju i zaštite javni prostor, financiran javnim sredstvima? S jedne strane ignoriraju problem nasilja u društvu, a s druge strane nas zavaravaju kako bi prikrili vlastitu nesposobnost da nas zaštite. I ne samo to, oni staju na stranu nasilnika i sudjeluju u produbljivanju nasilja. Koliko se još ovakvih slučajeva treba dogoditi prije nego što priznamo da imamo problem? Naše društvo je uronjeno u nasilje, nazovimo stvari pravim imenom. Institucije to nasilje ignoriraju i nazivaju ga izoliranim incidentom. Pozivamo institucije da prestanu participirati u nasilju tako što mu umanjuju značaj. Nemojmo pristajati na to da institucijama pojedini životi budu važniji od drugih. Nemojmo pristajati na to da institucije štite pojedine nasilnike zbog obiteljskog ili stranačkog pedigrea”, istakla je Ana Marković u ime organizatora.
„Prezentirat ću vam viđenje iz organizacije koja se bavi ženskim pravima i pružanjem podrške ženama koje su preživjele nasilje. Citirat ću izjavu jednog od predstavnika institucije koja je izašla u javnosti: „Činjenice koje su utvrđene nećemo prejudicirati. One su utvrđene i dostavljene. Pitanje tko je prvi počeo nije relevantna činjenica u obilježju prekršajnog djela.” S time nismo iznenađene. Žene koje proživljavaju nasilje od strane vlastitih partnera i članova obitelji, ovo doživljavaju svaki dan. Kada je krenula cijela ova priča bila sam oduševljena reakcijom građana i frustrirana jer stalno pričamo o tome, a nitko nas ne sluša. Gdje su svi ti ljudi kada se radi o ženskim životima, a situacija je gotovo identična? Slični scenariji kao što je ovaj, za nas su redovni. Doživljavamo da se ženama s kojima radimo kaznena djela kvalificiraju kao prekršaji, nasilnici se puštaju na slobodu, sustav za zaštitu je jako spor, ne kažnjavaju se kršenja mjera opreza, počinitelji pravomoćnost presude čekaju na slobodi što im otvara put da počinjavaju nova kaznena djela. Nasilje prema ženama u Hrvatskoj se minorizira, banalizira te bazično ne razumije. Iz slučaja Platka vidimo da se ovakve loše prakse ne tiču samo žena žrtava muškog nasilja, već svih nas. Borba je zajednička. Kada nadležne upozoravamo na ovakve prakse, a to činimo redovno, ne vjeruje nam se. Kažu nam: „To je izolirani slučaj”. Ovaj slučaj ponovno je alarm svim uključenim institucijama da treba hitno i bez odgode mijenjati sustav zaštite žrtava SVIH oblika nasilja te unaprijediti sigurnost za sve građanke i građane”, naglasila je Lorena Zec iz SOS Rijeke.
"Vremenski uvjeti danas su gotovo isti kao na Platku. To poruka koja govori da se ono što se dogodilo na Platku, može dogoditi bilo gdje. Cijela priča o Platku može se sažeti u četiri čina. U prvom činu sama spoznaja da se motorno vozilo može nalaziti na skijaškoj stazi, u pješačkoj zoni, među izletnicima, jest šokantna. Drugi čin je čin nasilja na Platku, a nasilje na koje se ne reagira, događa se svaki dan - nasilje u četiri zida, obiteljsko nasilje, vršnjačko nasilje. Srećom, na Platku su bili članovi HGSS-a, ljudi plemenite misli, volonteri, naši heroji koji riskiraju svoje živote. Oni nesebično daju ono što mi građani moramo prihvatiti na određeni način - ali ne nogom u glavu i napadom na te ljude. Izborimo se da ovi ljudi dobiju status službene osobe. Treći čin je postupanje policije. Pritom ne bih generalizirao, već bih se osvrnuo na one koji su vodili ovaj slučaj. Uz toliko svjedoka, kamere i video materijal, slučaj je okarakteriziran kao remećenje javnog reda i mira. Javnost je s pravom htjela odgovor, a odgovor nije dobila sve do sredine tjedna. Press konferencija policije je četvrti čin. Taj čin bio je u najmanju ruku nespretan, a poslao je poruke na koje kao društvo ne možemo zanemariti. Službena osoba na pressu ide s izjednačavanjem krivnje. Sama poruka da je netko pio u kafiću pa da je napadnut, što to znači? To su poruke koje su jako opasne. Moramo reagirati kao društvo! Izgradimo društvo u kojem ćemo se osjećati sigurnim i nemojmo generalizirati", izjavio je Marko Boras Mandić, koji je među prvima reagirao na događaj na Platku.
„Ministar Božinović izjavio je da mu nije jasno čemu ovaj prosvjed. Prosvjed ima smisla jer se dogodio nakon nečega što nije tragično završilo. Nažalost, prosvjedi se obično organiziraju kada se dogode nasilja s tragičnim epilogom, ali tada je prekasno. Zato ovaj prosvjed ima smisla da kaže da se takve stvari treba prevenirati i djelotvorno sankcionirati. Češće ćemo se okupljati na ovu temu i zalagati za ljudsku sigurnost, a ne nasilje”, kazao je Nebojša Zelič iz Možemo! Rijeka.
